Prosječna hrvatska radnička i umirovljenička obitelj jedva uspijeva pokriti osnovne životne troškove, a njihova osnovna životna filozofija postala je pronalaženje načina da se izdaci ili svaka nova nabavka plate na rate. Da je tako, dovoljno svjedoči podatak kako se od prosječne radničke plaće može pokriti tek 60 posto mjesečnih izdataka te da neki trgovci i 70 posto prodaje ostvaruju putem potrošačkih kredita.

- Prosječna plaća zaposlenika u Zagrebu iznosi 3100 kuna i već je dvije-tri godine na istoj razini. Kako su osnovni izdaci oko 2000 kuna veći od plaće, mnogi su radnici prisiljeni raditi na crno - kazao je povjerenik Saveza samostalnih sindikata za Zagreb i Zagrebačku županiju Damir Gašparović. Prema posljednjim istraživanjima SSSH-a, pripovijeda D. Gašparović, oko 18 posto zaposlenih u Hrvatskoj radi na crno, a tek ih 15 posto živi pristojno. U SSSH-u naglašvaju da je jedino pozitivno što se događa hrvatskim radnicima to što se u posljednje vrijeme smanjuje broj onih koji neredovito primaju plaću. Takvih je zaposlenika u Zagrebu potkraj 1999. godine, objašnjava D. Gašparović, bilo 30.000, a prema posljednjim podacima sada ih u glavnome gradu ima 19.000.

Nedvojbeno je da su među njima i umirovljenici. Kako tvrdi predsjednik Matice umirovljenika Vladimir Lokmar, mirovina u prosjeku iznosi 1500 kuna, a osnovni troškovi dvočlane umirovljeničke obitelji koja živi u stanu površine 60 četvornih metara iznose 2409 kuna. S mjesečnim minusom od gotovo 1000 kuna, pripovijeda V. Lokmar, živi čak 80 posto umirovljenika.

Sve dok se mirovine ne budu usklađivale sa stvarnim troškovima, umirovljnici će teško spajati kraj s krajem - kazao je V. Lokmar i objasnio da, prema podacima Matice, umjesto da raste, prosječna mirovina bilježi tendenciju pada. Da bi podmirili režije, umirovljnici su se davno odrekli, navodi on, svakoga luksuza, a ako si ga i priušte, čine to - na rate. Kad nabavljaju ogrjev, plaćaju ga u četiri obroka, a na more idu, naglašava V. Lokmar, prije ili poslije sezone, i to preko agencija koje imaju posebne popuste i odgode za njih.

Teške situacije prosječnih Hrvata postali su svjesni i trgovci, kojima je odobravanje potrošačkih kredita i obročnih plaćanja postala osnovnom prodajnom politikom. Gotovo da nema dućana u kojem se nabava namještaja, tehničkih uređaja, ali sve više i špeceraja, ne odobrava na minimalno šest obroka. A da je odjek kupaca velik, dovoljno govori podatak najvećeg hrvatskog trgovačkog lanca odjećom i obućom Lantee da čak 60 posto kupaca garderobu nabavlja na čekove ili kartice. U jednoj njihovoj prodavaonici govore da je osnovno pitanje kupaca "na koliko rata dajete", a neki, kažu, odgodu traže i za kupnju potkošulje.

Silvana Lauš-Mrvelj