Na kraju korektne ali ne Bog-zna-kako svrhovite »Latinice« posvećene (hrvatskoj) desnici, Denis Latin pitao je elokvetnog, politološki obrazovanog i - razotkriva ga retorika - demokratski orijentiranog profesora Dejana Jovića, imaju li, na nekim budućim, a realnost sugerira i skorim, izborima šansu desne, odnosno, lijeve stranke. Iako Jović nije prorok već znanstvenik, predmnijeva da imaju, kao što pretpostavlja da najmanje šanse imaju stranke koje su sada na vlasti. Zašto? Zato što su glasači njima nezadovoljni. Uostalom, pokazali su to i odgovori na pitanje:

»Da su danas izbori, biste li glasovali za desnicu?«

Bi čak 55 posto (ne zna se od kojeg broja) gledatelja, što je još jedan pokazatelj pred današnju, ponavljalo se to papagajski u svim tv vijestima, petorkinu sudbonosnu seansu. Povijesna odgovornost bit će Draženu Budiši, pa onda, vjerujem, i Ivici Račanu, i Zlatku Tomčiću alibi za još jedan kompromis kojim će se - iskusit ćemo to na svojim želucima i živcima - produljiti agonija Vlade, koju bi većinski dio HSLS-a izmijesio prema liku i djelu svoga vođe.

Rasprava u »Latinici« bila je mlaka, odveć općenita, neusmjerena i, na kraju, ne baš odveć edukativna. Iz mrtvila su je, s vremena na vrijeme, izvlačili Jović te Igor Mandić, koji je nakon reportaže o nogometašu Igoru Štimcu - izabranom zbog desničarskog opredjeljenja - s vidljivom dozom zadovoljstva i cinizma konstatirao da politika ne može pasti na niže grane ukoliko je predstavaljaju, ili reklamiraju, tipovi povezani sa švercom, tučnjavama, miniranjima... Naravno, u demokratskim, civiliziranim zemljama tako dugo ste nevini dok vam se ne dokaže krivica. Ali... u istim je tim društvima, poučava nas praksa, dovoljan i najmanji tračak sumnje pa da vam politička karijera zamre. Jesu li to mediji - u službi »crvene nemani« - namjestili Štimcu zbog njegovih desnih političkih uvjerenja? Naravno, u glas bi povikali oni koji su politici desetljećima služili. A zašto onda nisu nešto slično podvalili, recimo, Zvonimiru Bobanu?! Zato jer ga se ne može vezati ni uz najmanji incident. A Štimac jest volio, tvrde svjedoci, sam presuđivati onima koji su mu se našli na putu. I sad bi, uz pomoć zakrilnika i političkih istomišljenika, htio da povjerujemo u njegovu ulogu djeve!?

Uz mnoge druge, u »Latinici« je izrečena i zabluda o hrvatskoj vezi s Haaškim sudom. Nikola Štedul smatra da je Franjo Tuđman suradnju s Haagom potpisao pod pritiskom, što, naravno, ne odgovara činjenicama. Haag je plod i međunarodne zajednice, ali i želja hrvatskih vlasti koje su umislile, valjda, da će biti - prvo - vječne a onda i u ulozi suca (za Balkan). Objektivan Dino Mikulandra broji, naravno, samo »žrtve trećesječanjskog revanšizma u medijima«, ali mu nije palo na jezik temeljitio čišćenje dugo deset godina. A govorili su, zamislite, o moralnim zasadama, slobodama, jednakosti...