Njegovi su korijeni, čini se, u procjenama da predvodnici bunta - HSLS i Dražen Budiša - imaju vrlo ozbiljne razloge bojati se glasovanja, kako saborskih zastupnika tako i birača. Glasovanje u Saboru bi, svi su izgledi, jasno pokazalo podijeljenost u stranci, a možda bi dovelo i do novog raskola. Ankete pak HSLS-u ne daju velike izglede ni na prijevremenim izborima. Ostale stranke petorke su pokazale da se ne žele odreći partnerstva s Račanovim SDP-om, bez obzira na primjedbe o radu koalicijske vlade.

Problem je, naime, u tome što je HSLS »crno na bijelom« u svojoj kritici rada ministra Fižulića temeljito iskritizirao i poteze Vlade, koje Račan i suradnici smatraju svojim uspjesima. Na primjer, HSLS mnogo lošega vidi u liberalizaciji trgovine, odnosno ugovorima o slobodnoj trgovini, kojima se Račan i te kako ponosi. Mnoštvo je primjedaba i na račun privatizacije, a ni istupi Budiši bliskih HSLS-ovaca u saborskoj raspravi o privatizaciji Ine i HEP-a nisu bili nježni prema Vladi. Nije ugašena ni haaška žeravica na kojoj bi se mogla rasplamsati neka nova kriza, ako iz Haaga stigne neki novi zahtjev za izručenje, s kojim se može računati ako Beograd izruči vukovarsku trojku.

Kad se promotre primjedbe HSLS-a na rad Vlade, postaje jasno da su one vrlo bliske stavovima HDZ-a. A to je jedina stranka koja, osim SDP-a, u Hrvatskoj ima dovoljnu biračku podršku i organizacijsku snagu da bude okosnicom jake koalicije, koja može računati na pozicije u Banskim dvorima.