Vjesnik: 05. 03. 2002.
Sporovi se gube zbog sporosti domaćeg pravosuđa
Od 1999. do 2001. godine 307 tužbi protiv Hrvatske / U većini slučajeva Sud je zaključio da nema povrede prava / Najveći problem hrvatskog pravosuđa je duljina postupka, kaže Lidija Lukina Karajković, predstojnica Ureda zastupnika Vlade pred Europskim sudom za ljudska prava / Odluke suda mijenjaju zakonodavstvo
ZAGREB, 4. ožujka - Hrvatska gubi sporove na Europskom sudu za ljudska prava zbog sporosti domaćeg pravosuđa, odnosno duljine postupka. Naime, većinu sporova Hrvatska je izgubila (bilo u tzv. konačnoj ili nekonačnoj presudi) zbog povrede članka 6. Europske konvencije o ljudskim
pravima koji jamči pošteno suđenje i donošenje sudske odluke u razumnom roku. Nedavna presuda u slučaju »Kutić protiv Hrvatske« donesena je upravo na temelju članka 6. Konvencije.Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu protiv Hrvatske je, od 1999. godine pa do kraja 2001. godine, podneseno 307 tužbi. Najviše je tužbi podneseno 2001. godine - 116, 2000. ih je podneseno 87, a 1999. godine 104.
Hrvatsku na tom sudu zastupa Ured zastupnika Vlade Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava, osnovan u siječnju 1999., na čijem je čelu Lidija Lukina Karajković.
U većini slučajeva, točnije u povodu 188 zahtjeva, Sud je zaključio da nema povrede ljudskih prava, rekla nam je Lukina Karajković. U 43 slučaja Sud je tražio očitovanje države. Riječ je o slučajevima kad Sud ne može odlučiti bez tog očitovanja.
Građanima Hrvatske koji su podnijeli zahtjev Sudu prava su povrijeđena u 18 slučajeva. U 11 slučajeva Sud je donio tzv. dopuštene odluke kad je utvrđena povreda prava, ali nije donesena presuda, a u sedam je slučajeva donesena presuda (sedmi slučaj je »Kutić protiv Hrvatske«, tu je presudu Sud objavio u petak 1. ožujka). Te presude postaju konačne u roku od tri mjeseca. U tom roku dopuštena je žalba. Hrvatska se, doznaje se u ponedjeljak u Ministarstvu pravosuđa, neće žaliti na odluku u slučaju Kutić.
Dosad su tri presude postale konačne - »Truhli protiv Hrvatske«, »Rajak protiv Hrvatske« i »Horvat protiv Hrvatske«. Najveća je odšteta zasad plaćena u slučaju Rajak, kad je državni proračun »olakšan« za 35.800 kuna. Pri određivanju visine odštete Sud vodi računa i o državi koja je tužena, pa su dosuđene odštete niže ako je riječ o državama u tranziciji, barem u prvim presudama, kazala nam je Lukina Karajković.
Europski sud za ljudska prava nije mjesto gdje će se netko obogatiti visinom dosuđene odštete. Sud je mehanizam koji državu prisiljava na zaštitu ljudskih prava, a svojim odlukama zapravo potiče izmjene zakonodavstva. Na primjer, slučaj Kutić će potaknuti državu da donese propis kojim bi se reguliralo pitanje naknade štete prouzročene terorizmom. Dakle, što je pravosuđe efikasnije, manji su izgledi da će se država naći na Sudu u Strasbourgu.
I za Lukinu Karajković najveći je problem hrvatskog pravosuđa duljina postupka. Hrvatska po tome nije iznimka u Europi. Slične probleme imaju i Italija, Francuska, Poljska. Kako bi se pravosuđe ubrzalo, treba izmijeniti Zakon o parničnom postupku i Zakon o kaznenom postupku. No, neke presude potiču i promjene nekih drugih zakona.
Osim već spomenutog Zakona o obveznim odnosima, po presudi u slučaju »Mikulić protiv Hrvatske« bit će potrebno izmijeniti Obiteljski zakon i to u onom dijelu koji regulira pravo na poštivanje obiteljskog i privatnog života zbog prekomjerne dužine trajanja postupka utvrđivanja očinstva. Treba, naime, osigurati prisutnost tuženika. Naše zakonodavstvo predviđa utvrđivanje očinstva pomoću DNA metode, no ta metoda nije obvezna. Jedna je od mogućnosti i donošenje presude u takvim slučajevima zbog neopravdanog izostanka tuženika (sad to nije moguće u statusnim stvarima kao što je pitanje očinstva).
Europski sud svojim odlukama može prisiliti države na značajne promjene zakonodavstva, »čak je i tradicionalna Engleska promijenila velik dio svojih zakona i propisa zbog presuda Europskog suda«, rekla je Lukina Karajković.
Tihomir Ponoš