Sredinom ožujka istječe rok za dovršetak svih pregovora i usuglašavanja u kontekstu promjena Daytonskog i entitetskih ustava države BiH. Polazna točka za taj proces bila je odluka Ustavnog suda o konstitutivnosti, jednakopravnosti i suverenosti Hrvata, Bošnjaka Muslimana i Srba na čitavom teritoriju zemlje. Što je bliže dan donošenja odluke, sve je izglednije kako će sve učinjeno rezultirati daljnjim cementiranjem podjele države na dva entiteta. To ujedno znači i zaustavljanje procesa povratka, a svima je dobro poznato kako se bez njegovog završetka ne može govoriti o cjelovitoj državnoj zajednici. Hrvati, pak, imaju sve izglede za gubitak svojih temeljnih nacionalnih prava koja im je dosad jamčio Ustav, te Washingtonski i Daytonski sporazum. Dakle, moguće je da će ubuduće uživati status nacionalne manjine u oba entiteta.

Glavni krivac za takav razvoj događaja, bez ikakve sumnje, Visoki je predstavnik međunarodne zajednice u BiH Austrijanac Wolfgang Petritsch, kojeg će u lipnju zamijeniti Englez Paddy Ashdown. Petritsch je najveću pogrešku učinio kada je pod pritiskom Banje Luke u igru oko oživljavanja odluke Ustavnog suda, kao zamjenu za predviđeni Dom naroda u Narodnoj skupštini republike Srpske, ubacio neustavno Povjerenstvo za zaštitu vitalnih, nacionalnih interesa u RS-u. Na taj način značajno je pripomogao Srbima u njihovom zahtjevu za osporavanje prava Hrvata i Bošnjaka Muslimana na konstitutivnost u njihovom entitetu.

Izjavom kako se mora osigurati da prava koja će Srbi i Hrvati dobiti u Federaciji BiH imaju i Bošnjaci Muslimani i Hrvati u Republici Srpskoj, dodatno je zakomplicirao stvari, jer je zapravo ustvrdio kako Hrvati ni u Federaciji BiH, a ni u Republici Srpskoj danas nemaju prava konstitutivnog naroda nego ih tek trebaju dobiti. I to onakva, sukladno njegovoj tvrdnji da će ona ovisiti o suglasju domaćih političara, kakva im u RS-u daju Srbi, a u Federaciji Bošnjaci Muslimani. Drugim riječima, rekao je kako je za njega RS država isključivo srpskog naroda, A federacija bošnjačko-muslimanskog. Sve to ne odgovara istini, ako se na umu imaju odredbe mirovnih sporazuma.

Ova Petritcsheva igra riječima postala je još ubojitija kada se pojavio prijedlog prema kojem se konstitutivnost naroda u entitetima ne bi jamčila kroz njihovu jednaku zastupljenost u sudskoj i izvršnoj vlasti, nego samo kroz zaštitu prava naroda na svoj jezik, pismo, kulturu, nacionalnu baštinu i sl. i u Federaciji i u RS-u. Iz ovakvih tumačenja koja su, prije svega, rezultat očite popustljivosti Visokog predstavnika prema Srbima proizišlo je stanje potpunog kaosa u pregovorima, određeno nebrojenim zahtjevima svih zainteresiranih. Posljedica dosadašnjeg tijeka rasprave je podjela unutar vladajuće koalicije "Alijansa za promjene" na nacionalnoj osnovi, maksimalistički prohtjevi SDS-a i SDA i sve snažniji pokušaji svođenja uloge Doma naroda na savjetodavnu razinu, što sve u biti ne treba previše čuditi, jer će o ustavnim promjenama izravno ovisiti još nedefinirana ključna rješenja izbornog zakona za opće izbore koji će se održati u listopadu, ali i primitak države BiH u Vijeće Europe.

U čitavom tom procesu možda je najjedinstvenija hrvatska strana koja ne traži ništa više od dosljednog provođenja odluke Ustavnog suda i simetrična rješenja za oba entiteta u kontekstu zaštite konstitutivnosti, suverenosti i jednakopravnosti sva tri naroda na čitavom teritoriju države BiH. U tom pravcu ide i prijedlog Vladine komisije za promjene Ustava Federacije prema kojem Srbi postaju jednakopravan narod u hrvatsko-bošnjačko-muslimanskom entitetu, ali se Domu naroda, koji ostaje kao model za zaštitu nacionalnih interesa, sužava dosadašnji djelokrug rada.

No, problemi nastaju sa SDA koji uvjetuje onakvu zastupljenost predstavnika pojedinog naroda u izvršnoj i sudskoj vlasti na razini države i na razini entieta kakva odgovara rezultatima popisa stanovništva iz 1991. godine. Osim toga, traži zamjenu službenog naziva jezika Bošnjaka Muslimana iz bošnjačkog u bosanski. Tome se, pak, ponajviše protivi SDS koji traži konstituiranje entitetske sudske i izvršne vlasti na temelju nacionalne strukture birača, a za državnu razinu primjenu jednake zastupljenosti predstavnika sva tri naroda. Koliko je to važno svjedoči računica prema kojoj bi u vlasti u RS-u, prema SDS-ovom modelu, Hrvati imali jedan posto udjela. Bošnjaci Muslimani 17., a Srbi 82 posto.

Prema SDA-ovom prijedlogu Srbi bi imali 56 posto, Bošnjaci Muslimani 34, a Hrvati deset. Ono, pak, u čemu se SDS i SDA slažu jest obespravljivanje Hrvata na svim razinama i odbacivanje institucije Doma naroda koju bi zamijenilo Vijeće naroda. Pritom je znakovito kako je nedavno u raspravi u Skupštini RS-a zatraženo podizanje tužbe protiv Republike Hrvatske za agresiju na BiH, a bošnjačko-muslimanski zastupnici takav su zahtjev prešutno podržali.

No, kada se predložena ustavna rješenja i zahtjevi zbroje, jasno je kako se u BiH zapravo s jedne strane odvija bitka za jačanje države i pripadajućih joj institucija, a s druge snaženje entiteta i proširenje njihovih državotvornih značajki, prije svega u RS-u. U "Alijansi za promjene" hrvatske i bošnjačkomuslimanske stranke zalažu se za daljnji razvitak građanskog društva i snaženje savezne razine. HDZ, najjača stranka Hrvata u BiH, ne protivi se težnjama tog dijela Alijanse, ali traži potpuno osiguranje jednakopravnosti Hrvata u svim državnim i entitetskim tijelima sudske i izvršne vlasti. Srbi su jedinstveni oko toga kako njihov entitet ne smije izgubiti elemente državotvornosti, a SDA teži cjelovitoj BiH u kojoj bi Bošnjaci Muslimani, kao većinski narod, imali glavninu prava na donošenje svih ključnih odluka sukladno načelu "jedan čovjek, jedan glas".

Pronalaženje rješenja i kompromis između onih koji se o ničemu ne mogu dogovoriti, s obzirom na spomenuto, iluzorno je očekivati. Stoga se nakon sastanka 7. i 8. o.m. Visokog predstavnika s čelnicimam osam najvećih stranaka u BiH može očekivati završetak ustavnih promjena Petritschevim dekretom. Dakle, vjerojatno će se ponoviti stara praksa prema kojoj sva rješenja za uređenje odnosa u BiH nameće međunarodna zajednica. No, imajući na umu Petritscheva dosadašnja lutanja i čudne izjave, moglo bi se odgoditi da njegova odluka u potpunosti podijeli narode u BiH, proizvede velike napetosti, a u konačnici i sruši Alijansu s vlasti, iako je ona za sada jedini instrument za postizanje konačnog cilja međunarodne zajednice u BiH - izgradnja građanske države. Hrvati su najmalobrojniji i stoga najugroženiji, pa su njihova strahovanja od Petritscheve odluke najveća, a dodatno ih pojačavaju njegove spomenute tvrdnje i prijedlozi, iako sada tvrdi kako su njihova konstitutivnost, jednakopravnost i suverenost zajamčeni. Međutim, prava težina odluke zavisit će ipak od rješenja za RS. Ako se popusti prema srpskim zahtjevima bit će to znak kako daytonska BiH u biti nema budućnost i kako je zemlja nepovratno podijeljena. Takav zaključak neće moći promijeniti ni moguće uhićenje Radovana Karadžića.