Kući, među političkom elitom, njegove inicijative i komentari rijetko padaju na plodno tlo. Tako je bilo i s Mesićevom izjavom o tome da premijer ne treba prihvatiti ostavke ministara ako misli da su dobro radili. Potpredsjednik HSLS-a Ivan Čehok odmah je ustvrdio da je u koalicijama normalno da se odluke stranaka premijeru tek – priopćavaju. Možda. No, druga Čehokova rečenica, kako »predsjednikova izjava pokazuje da on ne razumije politiku« je upravo nevjerojatno promašena. Politiku da ne razumije jedina osoba u državi koja je svoj mandat osvojila pobjedom na izravnim izborima (i to protiv predsjednika HSLS-a, koji, valjda, tu istu politiku ima u malom prstu)? Jedino ako se politika shvaća kao kabinetska djelatnost rezervirana za uski krug prosvijećenih, s kojom »obični« građani nemaju nikakve veze.

Ukoliko su Račan i kompanija konačno postigli nekakav dogovor nakon kojeg će nacija konačno biti pošteđena njihovih daljnjih prepucavanja, izjava stoji. No, ukoliko nisu, koliko je odgovorno odbiti pokušaj smirivanja stvari? Ili je strah od daljnjeg rasta popularnosti već dvije godine najpopularnijeg hrvatskog političara toliko jak da ga se baš po svaku cijenu želi do kraja marginalizirati?