Vjesnik: 06. 03. 2002.

Prespore reforme

VLADO RAJIĆ

Kad State Department kaže Hrvatskoj da je stanje s ljudskim slobodama i pravima isto kao i lani, onda bi se zaduženi trebali duboko zamisliti. Ne zato što su to rekli Amerikanci. Godina je, naime, prošla uzalud. U ocjenama se vuče saldo posljednjih desetak godina, a većina ih je vezana uz sudove i policajce, tužitelje i opće stanje sigurnosti.

Može se o Amerikancima reći što god je koga volja, ali razlozi zbog kojih je Hrvatska na istom mjestu kao i lani spominju se i u ovdašnjim ocjenama: od postupaka policije prema pritvorenicima, do duljine (prosječne i opće) sudskih procesa, od mjerodavnosti sudova do vrsnosti sudaca. Sve, baš sve znaju i ovi i oni, preko bare. Oni čak i hvale neke pomake, kao reformu pravosuđa, na primjer, i zakonske promjene, njihov obujam, sadržaj izmjena. Na kraju, prevedeno s fraza na konkretno: Hrvatska sve te stvari radi, ali sporo, presporo.

Lako je s obala Potomaca govoriti da Sava sporo teče. Dobre želje da se stvari srede uokvirene su dnevnom politikom, dnevna je politika opterećena i Budišom i ministrima, i socijalom i saborskim lobijima, i novčanom oskudicom - sve kočnica do kočnice.

Recimo, baš to pravosuđe. Sve se dobro zna: treba postrožiti kriterije rada za suce i kriterije njihova ocjenjivanja. I odmah će netko sveznajući, sa saborske govornice, to nazvati »komunjarskim napadom« na samostalnost i nezavisnost sudaca, jer ocjene su, dakako, političke, a ne stručne. To što suci ocjenjuju sebe same, nema veze, možda publika za to ne zna.

Zna se da onih 1,3 milijuna zaostalih predmeta treba očistiti iz sudskih ormara, ali eto »znalca« koji će ustvrditi da se predloženim načinima taj broj ne može smanjiti bez nove promjene Ustava, temeljnih zakona. Pa onda slijedi poruga da »nova vlast« mijenja Ustav kao rupčiće u prehladi. Što to nema veze, nije važno, možda podvalu ne primijete svi.

Zna se da mnoge zakone treba promijeniti, ali odmah će netko skočiti kako je »dosta noveliranja hrvatskih zakona revolucionarnim metodama«. Pa kako je ovdašnja javnost već ionako »nabrijana« protiv svih i svakoga, eto još jednog žileta.

Nije, dakle, problem u tome što pišu Amerikanci. Problem je što ni prekoatlantska daljina ne priječi da se cjelina vidi jasno i zorno.