Konačno smo uspjeli dobiti odgovor: potpredsjednica Vlade Željka Antunović neće sjesti u BMW-ovu »sedmicu«, ona se u toj luksuznoj limuzini već udomaćila.

Vladin ured za odnose s javnošću pokušao je demantirati na ovom mjestu prije nekoliko dana spomenuta šuškanja o automobilskim preferencijama Račanovih suradnika. Navodno smo pogriješili navodeći informacije da se za Vladine čelnike nabavljaju novi skupocjeni tutaći. Ne, ne nabavljaju se novi, nije potrebno jer je Tuđman čuda toga ostavio. Tako će i potpredsjednica Vlade iz jedne BMW-ove »sedmice« preći u drugu. Svojim demantijem Vladin je ured zapravo potvrdio najbitnije. Potvrdio je da se članovi Vlade voze raskošno i da su iznevjerili svoja predizborna obećanja.

Treba li uopće podsjećati: trećesiječanjska se momčad uzverala na vlast na kritici socijalne bešćutnosti svojih prethodnika i obećanju da se oni neće odvajati od naroda. Tvrdili su da će prodati skupocjeni vozni park, naslijeđen od Tuđmana, te će koristiti skromnije, mogućnostima zemlje primjerenije aute. Željka Antunović prednjačila je u toj retorici. Osvajala je izjavama da će i u Banske dvore na posao ići pješice. Ali se, izgleda, brzo umorila.

Ništa od zvučnih obećanja nisu ostvarili. Uvalili su se u Tuđmanove krstarice i danas s negodovanjem odbacuju svako podsjećanje na ono što su govorili. Nisu prodali zatečenu de luxe zbirku prometala, umjesto toga prodaju hrvatske banke i poduzeća, nisu prešli u skromnija vozila, umjesto toga javnost sveudilj pozivaju na žrtve i odricanja. Potpredsjednica Antunović, koja se osjeća jako pogođenom »neistinitim informacijama« vašeg novinara, dosad se vozila BMW-om 740, sada je dobila još bolji, BMW 750.

I drugi Vladini čelnici koriste automobile sličnog visokog ranga – Granić također BMW-ovu »sedmicu«, Linić Audi »osmicu«, Čačić najnoviji model Volva. Fingirajući skromnost, iz Banskih dvora sada saopćavaju da za mandata ove Vlade »za potrebe premijera i potpredsjednika Vlade nije kupljen ni jedan novi automobil«. Prvo, nije ni bilo potrebno kad su naslijedili san snova ergelu. Drugo, ako nisu nabavljali nove aute za premijera i potpredsjednike, jesu za neke ministre.

Hrvatska je siromašna zemlja, vremena su krizna, ali te činjenice hrvatske političare, izgleda, ne tangiraju. U zemlji u kojoj četvrtina radno sposobnog stanovništva nema posao, u kojoj ljudi po bolnicama umiru zbog prestarih i rikavanju sklonih aparata, u kojoj socijalne pomoći ne stižu na vrijeme, a javne su kuhinje sve zagušenije, u zemlji naraslog socijalnog beznađa i očaja, nepristojno je, bešćutno i politički katastrofalno kad se čelni ljudi vozikaju u preskupim lađama na kotačima. Svaka od spomenutih limuzina stoji oko 200 tisuća njemačkih maraka. Vrlo su visoki i troškovi korištenja – sasvim pristojni automobili troše upola manje od ovih mrcina.

Deprimirajuća je činjenica da perjanice u Vladi to ne shvaćaju. Zastrašujuće je kako su brzo i glatko skliznuli u maniru odnarođenog turbo-luksuziranja svojih prethodnika. Osjećaju se u njemu komotno, baš kao da su utonuli u stare Tuđmanove papuče. Ništa ih ne žulja i ne muči. Naravno, u ovoj priči Antunovićkina bajna »sedmica« nije samo auto, ona je metafora ukupnog ponašanja vladajućih kadrova.