Nakon što je Dražen Budiša, naduren, pokupio svoje krpice i bez objašnjenja napustio sastanak čelnika vladajuće koalicije i završno glancanje njihova mirovnog sporazuma, Hrvatskoj se nameće pitanje: treba li još pokušavati reanimaciju ili se mora priznati neuspjeh i pozvati mrtvozornika.

Prvo, nema ozbiljnog ni racionalnog razloga da koalicija, koja je na izborima dobila mandat za promjene, ne nastavi svoj posao. Ni za njihov aktualni razdor nema pravog rezona. Iako je u svom radu u protekle dvije godine napravila mnogo grešaka, Vlada je otvorila neke neophodne procese i reforme kroz koje Hrvatska jednostavno jednom mora proći. Što prije – to bolje. Do redovnih izbora ima mnogo posla i malo vremena i za prolaznu ocjenu vlast se mora dobro oznojiti.

Treće, međunarodna zajednica zainteresirana je za opstanak aktualne ekipe – jer ne želi destabilizaciju Hrvatske ni njen korak unazad. Račanova vlada tamo više ne pobire oduševljenje kao prije dvije godine, ali još uživa reputaciju najboljeg mogućeg rješenja. HDZ se još nije uspio isprofilirati u stranku neupitne demokratske legitimacije. U svijetu smatraju da njegov povratak za Hrvatsku i regionalnu stabilnost još nosi velike rizike.

Protiv beskrajnog niza pokušaja spašavanja koalicijske vlasti također se mogu navesti određeni razlozi.

Prvo, odnosi u vladajućem savezu, suprotno argumentima političke racionalnosti, upućuju na zaključak da im više nema pomoći. Još ih je neko vrijeme možda moguće krpati, ali do redovnih se izbora neće izdržati. Među čelnicima koalicije odavno caruje nepovjerenje, koje prerasta u otvorenu nesnošljivost i neprijateljstvo. Sada se pokazuju i duboka programska neslaganja. Nakon dvije godine partnerstva, oni su ovih dana otvorili debatu o tome jesu li suglasni u osnovnim pitanjima.

Treće, kriza vlasti i ponašanje političkih čelnika rapidno ruši njihov javni rejting. Sami priznaju da su od politike napravili degutantnu profesiju. Produžavanje takva stanja objektivno koristi samo HDZ-u. Neozbiljna i neodgovorna posvađanost petorke proizvodi čežnju za jedinstvom, rasap pogoduje nostalgiji za čvršćom vlašću. Ništa što je opozicija u dvije godine kontra koalicije poduzela, nije bilo tako efikasno kao ovo što ona sada sama sebi radi.