Nedavno je Budiša zamjerio partnerima u koaliciji kako ga svojim pritiscima opet dovode u situaciju da podnese ostavku. Tvrdi se da Račan više ne vjeruje Budiši na riječ, pa je stoga odbio s njim pregovarati nasamo, već isključivo pred svim šefovima stranaka

Polagana agonija vladajuće koalicije se nastavlja, bez obzira na to što je predsjednik HSLS-a Dražen Budiša u četvrtak navečer najavio da će ta stranka ostati u njezinom sastavu. S obzirom na dosadašnji tijek razgovora petorke o rješenju Vladine krize, teško je ne uzeti ozbiljno procjenu jednog dužnosnika iz SDP-a koji je još prije njihova početka najavio: čak i u slučaju da HSLS u potpunosti prihvati Vladin program i da pregovori završe pozitivno, odnosi u koaliciji mogli bi i dalje ostati pomalo iracionalni, a Vlada bi svako malo mogla padati u novu krizu.

U čemu je problem, javnost je vidjela u srijedu kada je Dražen Budiša demonstrativno napustio sastanak petorke u Banskim dvorima, manje od sat vremena nakon početka.

Na tom sastanku u utorak – a to su javno potvrdili predsjednici Tomčić , Kramarić , Pusić i Račan – dogovoreno je da Fižulić neće otići odmah s dužnosti, nego do kraja svibnja, dok je Budiša tvrdio da se nisu tako dogovorili. Upravo slučaj s Fižulićem, iako bezazlen, otvorio je cijelu utrobu odnosa u petorki, te ogolio prirodu nepovjerenja koalicijskih partnera prema Budiši.

U krugovima bliskim petorki smatra se da Dražen Budiša kao političar nije do kraja iskren i pouzdan partner. To dijelom proizlazi iz objektivne činjenice da se predsjednik HSLS-a stalno nalazi između čekića i nakovnja. S jedne strane, pritišću ga krugovi iz HSLS-a koji su mu početkom veljače presudno pomogli u povratku na čelo stranke, tražeći od njega da vrati stranački identitet HSLS-u i udari osobni pečat Račanovoj politici – smjenom Granića i »odmetnutih« ministra – jer u suprotnom ta stranka nema što tražiti u koaliciji. S druge strane, Budiša je pod pritiskom petorke da popusti i očuva koaliciju, jer ona nema pravu alternativu.

U takvoj situaciji, tvrde promatrači, Budiša nije posve jasan igrač. Na sastancima petorke je kooperativan i popustljiv, a kratki spojevi nastupaju naknadno kad se vrati u stranku i obavijesti je o tome što je dogovorio. Neki su uvjereni da Budiša svojim suradnicima ponekad ne kaže sve ono u čemu je popustio vrhu koalicije. S druge strane, dojam je kako na sastancima petorke Budiša ponekad ne želi partnerima otvoreno iznijeti sve ono što od njega zahtijevaju iz (dijela) HSLS-a, tako da katkada dolazi u nemoguću situaciju, u sukob sa svim stranama, ali i sa sobom – što nerijetko završava Budišinim povlačenjem.

Štoviše, neki promatrači smatraju da je Budiša svojevrsni talac dijela HSLS-a koji ga je vratio na čelo stranke, a koji se prošloga ljeta protivio izručenju generala Haškom sudu. Primjerice, na jednom od prvih sastanaka petorke nakon povratka na čelo HSLS-a, Budiša je zamjerio Račanu i kolegama da ga svojim tvrdim stavovima tjeraju u situaciju da ponovno podnese ostavku na dužnost šefa stranke. Sada je pitanje hoće li se ponoviti prošlo ljeto, kad se Budiša trebao odrediti prema mučnom pitanju izručenja dvojice generala. On je tada podnio ostavku i odluku prepustio drugima.

Svi ljudi profiliraju se, kao osobe, u kritičnim situacijama. Kada obični ljudi u svojim životima nastoje uteći od problema, to je donekle razumljivo, jer posljedice toga snose samo oni kao pojedinci, ili manji broj osoba oko njih. Međutim, političar odgovara za sudbinu mnoštva ljudi, pa ne može sebi dopustiti izbjegavanje donošenja odluke, ni onda kada mu ne preostaje drugo nego od dva zla izabrati ono manje. Ako političar velikog kalibra u izazovnim situacijama izmiče odlukama, upravo tako gubi politički identitet. Stranka pak gubi svoj identitet.

Ako je vjerovati indiskrecijama političara, Budiša je prošloga tjedna tražio jednosatni razgovor s Račanom u Banskim dvorima, koji su trebali održati sat vremena prije početka pregovora svih pet šefova stranaka. Premijer je navodno odbio taj razgovor, rekavši Budiši da s njim ne želi razgovarati nasamo, nego pred svim čelnicima koalicije, jer ne vjeruje – s obzirom na iskustvo – da će se potpuno držati dogovora. Zbog čega se, pak, Budiša razočarao Račanom, to ćemo vjerojatno doznati nekom kasnijom prigodom.

Ishod pregovora u koaliciji – kakav god on bio – neće toliko ovisiti o privatnim odnosima među šefovima stranaka, koliko o političkim interesima stranaka. No, rastuće nepovjerenje u koaliciji prema Budiši svakako je znak koji nešto govori, ne samo o njemu, nego i o njegovim partnerima. Posljednjih tjedana nepovjerenje prema Budiši ponovo se širi i unutar HSLS-a u kojem podjele nisu prestale ni nakon stranačkog sabora početkom veljače. Mnogi su očekivali da će povratkom Budiše stranka doživjeti konsolidaciju, ali događaji u posljednja dva tjedna potvrđuju da HSLS nastavlja put u agoniju, a usporedo s njim i cijela vladajuća koalicija.