Budišina izjava obara s nogu jer otac krize traži njeno hitro rješavanje. Čovjek se mora upitati kome on to govori, koga požuruje. Misli li zaista da je javnost zaboravila na njegovu ulogu ili joj samo pokušava zamazati oči, sugerirajući kako je zabrinut za državne interese? Lideru HSLS-a sada se žuri jer je valjda i on konačno shvatio da se ponašanje njegove družine u »foteljaškoj krizi« katastrofalno odrazilo na rejting stranke. Koalicija je definitivno pala u očima javnosti, ali Budiša je najviše na gubitku. Hrvatska je ogorčena i na njegovu adresu svakodevno izručuje naramke negodovanja pa i uvreda. Najviše mu osporavaju ono do čega je njemu najviše stalo – njegovu moralnu ispravnost i uspravnost.

Sličan salto mortale izveo je i predsjednik Republike Stjepan Mesić, svojim tajnim sastajanjem s Ivićem Pašalićem. Mesić je Doktora mjesecima prozivao kao glavnog zloduha bivše vlasti, tražio je da se istraži njegova upletenost u razne privatizacijske, kriminalne i političke skandale i malverzacije. Glasno je navijao da ga se privede ruci pravde, ljutio se što pravosuđe ne postupa slijedom raskrinkavajućih stenograma s Tuđmanova dvora. Zato je zapanjujuće djelovala informacija da se osobno susreo s Pašalićem.

Mesić sada pokušava petljati. Doktor je dao na znanje da je incijativa potekla s druge strane, da ga je šef države pozvao na razgovor, kojemu se on »morao odazvati« jer mu je to »građanska i politička obaveza«. Predsjednik je prvo tvrdio da su se na večeri našli na inicijativu zajedničkog prijatelja, a on nije imao ništa protiv jer »članove drugih stranaka ne smatra neprijateljima«. (Kao da se u ovom slučaju radi tek o različitoj stranačkoj pripadnosti. Svodeći priču na tu dimenziju, de facto se pokušava pomesti činjenica da je na odnosu spram Pašalića Mesić demonstrirao svoju privrženost borbi protiv kriminala.) Kasnije je objašnjavao kako on uopće nije znao da će Pašalić doći na večeru. Iz HDZ-a sada tvrde kako je Mesić Pašaliću, kao i Sanaderu, posredovao da se za američke turneje susretne s nekim važnim ljudima Bushove administracije. Tajnu večeru upućeni povezuju i sa činjenicom da se desničarska halabuka kontra Mesića naglo stišala.

Budišin zahtjev da se kriza brzo okonča, suprotan svemu što je dosad radio, kao i Mesićevo večeravanje s čovjekom kojega je javno proglašavao podobnim rešetaka, otkrivaju frapantnu nedosljednost hrvatskih političara. U oba slučaja pokazaje se rastezljivost moralnog kriterija. Relativiziraju se činjenice i političko poštenje. Budiša je uvijek slovio za uzor čestitosti, Mesić se predstavljao kao borac protiv svakog kriminala. Sada su u pitanje doveli svoju etičku poziciju, najvažniji segment na kojem se bazira i njihova politička uloga. Ljudi koji su svoj image gradili na čvrstom moralnom stavu, baš se na toj temi poskliznu, kao da je moral kora od banane.