Osjeća se, treba priznati, blagi lahor promjena na Prisavlju, u koje ne spada, nadam se, i skidanje »Latinice«. Jedno je od umivanja, ne loših, i povratak najavljivača na ekrane. Jasna Ulaga Valić želi, dakle, humanizirati medij zbog gledatelja, ali i zbog časne, gotovo izgubljene profesije spikera. Upravo je najavljivanje emisija jedan od najosnovnijih spikerskih poslova. No, i u toj se dobroj nakani stalo na pola puta. HTV ima odveć dugu tradiciju, troši se na Prisavlju jako mnogo novaca, tamo je zaposleno tri i pol tisuće ljudi i svaka bi improvizacija trebala biti najstrože zabranjena.

I kako spikeri, mladi i nepoznati, zbunjeni i pred kamerom ukočeni, najavljuju emisije? Bez ikakve osobnosti, koju su, oprostite na pamćenju, nekadašnji spikeri i spikerice imali. Najavljuju ih tako da je opravadno sumnjati kako su pred kamerama osvanuli neki krišom ubačeni ljudi... Sve sliči zafrkanciji... Nekakvom prvom pljesku, od kojeg se mojoj malenkosti diže kosa na glavi. U nedjelju je najavljivačica, meni - ispričavam se - nepoznata lika i djela, trabunjala, u kamere, pred gledateljima, je li ona na Prvom, Drugom, je li uključena, ide li ili ne ide... Posebna je, pak, priča ambijent u kojemu najavljivači (Leš je, recimo, dobar, čak, štoviše - uzoran) informiraju publikum što će, recimo, te večeri gledati. Em su ti ljudi loše odjeveni, em im je pozadina opskurna. Upravo tako zamišljam albansku televiziju koju, priznajem, nikada nisam imao čast gledati. Ako ih ta usporedba vrijeđa, i njima se ispričavam. Znači, promjena, sama po sebi, ništa ne znači. Promjena ima opravdanja jedino ako se njome pomakne koračić prema boljitku. Brze efekte, Jasna Ulaga Valić, mogu dati prostudirani projekti, ideje, zamisli, emisije, pod pretpostavkom da ih rade ljudi od formata. Ako, pak, nema novinarskih i uredničkih macana, tada se suočavamo s improvizacijom koja iritira i izaziva glavobolju. Najavljivači su zasad veća šteta no korist.

Čuli ste, štovani štioci, o izborima bi se moglo - ako Dražena Budišu ne popusti napadaj narcizma - divaniti već na prvom zasjedanju Sabora, što, pokazuju ankete , narodu ne bi bilo previše mrsko. Ipak, jedno mi nije jasno: gleda li Budiša televiziju, čita li novine, kreće li se među živim ljudima ili voli biti u društvu - i slušati kako mu povlađuju - gastropoda?! Budišinu nakanu da cijelu naciju učini taocima svoje samodopadnosti i umišljenosti da je Bog baš njega poslao za spasitelja Hrvata i Hrvatske, velika većina građana osuđuje. Ankete potvrđuju da Hrvati ne vjeruju - u većini - u Vladu u kojoj će vedriti i oblačiti Budiša. No, nije samo on kriv za nastalu krizu Vlade. A tko još? Pa svi oni koji oko Budiše oblijeću u rukavicama te pred kamerama, kad Budiša ode, odašilju dvosmislene poruke hrvatskoj javnosti. Tako Zlatko Tomčić u Dnevniku kaže da HSS neće dopustiti nastavak permanetne krize! A što će to HSS onda učiniti? Pa, dajte već jednom, političari, kažite pokoju iskrenu, bez fige u džepu.