POSLOVANJE JADRANSKOG NAFTOVODA Revizorska kuća KPMG-a otkrila problematično davanje izdašnih kredita

Premda je Janaf 2000. godinu, ali i nekoliko prethodnih, završio s gubitkom, kako je pokazalo najnovije izvješće revizorske kuće KPMG, to ga nije sprečavalo da bude darežljiv financijski pomagač propalim privatnim poduzećima.

Bivša je uprava, na čelu s Antom Čičin-Šainom, najizdašnije pomagala Glumina banku, u koju su doslovce nekoliko dana prije njezina bankrota položili 7,47 milijuna kuna, a potraživanje se s kamatama popelo na 8,28 milijuna kuna. Taj novac, naravno, nije vraćen jer je Glumina otišla u stečaj. No, nije to jedini način na koji je Janaf pomagao Gluminu.

Činio je to i posredno, smanjujući dugove same Glumina banke. Janaf je pristao svoja potraživanja od Glumine naplatiti od drugih tvrtki, njenih dužnika, i to tako da je preuzimao naplatu kredita.

Primjerice, dug Glumina banke od 15 milijuna kuna prebačen je je na Zeleni centar u Zadru, s kojim je potom Janaf 14. listopada 1998. sklopio ugovor o kreditu uz kamatu od 10 posto godišnje i dospijeće 1. srpnja 2000. Potom je datum dospijeća produljen do 31. ožujka 2006. Slično se dogodilo s Hotelima Baška, od kojih Janaf mora naplatiti tri milijuna kuna prenesenoga duga. No, te dvije tvrtke revizorima KPMG-a i nisu problem jer pretpostavljaju da će dugovi biti redovito vraćani.

Međutim, istu je metodu prijenosa dugova Janaf primijenio i s onim tvrtkama s kojima zbog toga vodi sudske sporove jer ne može utjerati svoja potraživanja. S Financijskom revizijom Dragun d.o.o. Zagreb koja je, inače, bila revizor Glumina banke, ugovorio je 8. listopada 1998. prebacivanje duga od 1,4 milijuna kuna, koji je trebao biti vraćen do 31. prosinca 1999. Janaf je 2001. podnio tužbu zbog neplaćanja.

S Montmontažom je pak Janaf u proljeće 2000. ugovorio dva zajma, ukupne vrijednosti 5,5 milijuna kuna, uz kamatu jednaku eskontnoj stopi HNB-a i s rokom povrata 31. prosinca 2000. Ostalo je neotplaćeno četiri milijuna kuna zajma, a Uprava navodi da će taj zajam "možda kompenzirati budućim uslugama gradnje novog rezervoara u Omišlju koje bi mogle biti izvedene od strane Montmontaže". Janaf je zaboravio da, kao javno poduzeće, mora raspisati natječaj za sve veće poslove, te da ne može unaprijed odrediti s kim će sklopiti posao. Osim Glumininih, Janaf je sličan princip prijenosa dugova primjenjivao i s drugom bankom u stečaju - Gradskom bankom Osijek. Tako je dug Gradske banke Osijek prema Janafu od 7,7 milijuna kuna prebačen Kutjevačkom podrumu Kutjevo. Kutjevo je dug trebalo platiti do 22. srpnja, ali je rok stalno produljivan. U ožujku 2001. Janaf je od Kutjeva za dio duga primio 400 tisuća litara vina, koje je prodao Stridon prometu za 4,7 milijuna kuna.

Sve te financijske operacije prebacivanja dugova i davanja kredita bile su krajem devedesetih godina u izravnoj funkciji sanacije nekih poduzeća, koja vlast nije tada mogla sanirati izravno iz proračuna. U tu su svrhu služila javna poduzeća koja su imala vlastiti novac, poput Janafa. Svi bi ti dugovi vremenom završili dobro skriveni u bilancama, no uoči privatizacije traže se stvarne i istinite brojke, kako bi potencijalni kupci znali što ih čeka.

I tvrtka u vlasništvu Nikice Valentića Niva Inženjering dobila je od Janafa zajam, no u revizorskom izvješću ne piše koliki. S Nivom je Janaf 5. ožujka 1999. godine sklopio ugovor o zajmu s kamatom prema eskontnoj stopi HNB-a i dospijećem 5. travnja 1999. godine. Dug još nije naplaćen, a Janaf je tužio Nivu.