Saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost završio je istragu oko objavljivanja tzv. Miloševićevih transkripata u tjedniku "Globus". Ta je istraga, kako doznajemo iz najviših političkih izvora, pokazala da je tom tjedniku "Miloševićeve transkripte" dao Mladen Ružman, pomoćnik ministra obrane za sigurnost, a potom je na njegovu sugestiju, ministar obrane Jozo Radoš s transkripata skinuo oznaku tajnosti - samo dan prije no što su objavljeni u tjedniku "Globus".

Premda su o rezultatima istrage obaviješteni predsjednik Stjepan Mesić kao vrhovni zapovjednik OS RH i predsjednik Vlade Ivica Račan, prema svemu sudeći, za učinjeno nitko neće snositi nikave konzekvence, jer je vladajućoj koaliciji stalo do "mira u kući", te ne bi bilo "uputno talasati" u ovom trenutku zatišja između HSLS-a, čiji su Radoš i Ružman članovi, i ostatka vladajuće koalicije.

Također, prema navodima dobro obaviještenih, "Miloševićeve tanskripte" iz Ureda Predsjednika prije "Globusa" dobio je i tjednik "Nacional", ali ih nije objavio jer su još imali oznaku tajnosti.

- Nije, znači, bitno ono što je korisno državi, u ovom slučaju službama, nego je bitno ono što je korisno pojedincima ili koaliciji, koja je ionako gotova. Da sam ja takvo što napravio, davno bih bio u zatvoru! Nama su izmišljali protuzakonitost u radu - a da nisu ništa dokazali. Tri godine se od njihovih pogrda ne može živjeti. Sada imaju flagrantnu zloporabu u politkantske svrhe, a da uopće na to ne reagiraju i čak smatraju da je to normalno zato što su u pitanju - oni - navodi Rebić.

Rebić se pita je li istrazi bilo više u cilju doznati tko je transkripte dao "Globusu" ili da li je sve to napravljeno po Zakonu o zaštiti tajnosti podataka. Ako je sve obavljeno formalnopravno u redu, onda se postavlja pitanje političke odgovornosti. U novinama nije bilo istupa koji bi pokušavali opravdati takav čin, jer su se svi u državi suglasili da je objavljivanjem "Miloševićevih transkripata" nanesena šteta sigurnosnim službama. Prema tome, ministar Radoš bi u najmanju ruku trebao snositi političke konzekvence, ili, kako kaže Rebić, "da ima časti, trebao bi ujutro dati ostavku".

Osim toga, nevjerojatna je i tajnovitost nastala oko cijelog ovog slučaja: nitko ne želi otvoreno reći što je pokazala istraga saborskog Odbora. Ali, i pod pretpostavkom da je sve u redu, i da ministar Radoš neće snositi političke konzekvence, postoji nešto što se mora odraditi, a to je - sankcionirati kažnjivi postupak prema kojem je Radoš transkripte dao određenim novinama. Ti su transkripti od momenta deklasifikacije, dakle, kad je s njih skinuta oznaka tajnosti, roba i imaju tržišnu vrijednost. Prema tome, tko daje pravo ministru da on tu robu daje određenim novinama - krije li se iza toga nedopušteni financijski aranžman? Je li on možda prekršio zakon i trebao bi kazneno odgovarati?

"To je isto kao da je nekome dao dva tenka - da ih proda na crnom tržištu", komentar je jednog iskusnog odvjetnika, a mi se pitamo zbog čega taj materijal nije dan Političkoj upravi MORH-a da ga ona stručno obradi i eventualno napravi knjigu koja bi se prodavala na tržištu. Zbog čega ministar Radoš povećava kapital jednih novina dajući im ekskluzivni materijal na objavljivanje?

Postavlja se pitanje - ako su već odlučili prodati taj materijal, je li tome prethodio natječaj, i jesu li napravili ugovor s novinama kojima su ga prodali? Čak i ako za ustupljene "Miloševićeve transkripte" Radoš i Ružman nisu primili novac, ipak su imali materijalnu korist, jer su time sebi "kušili" naklonost medijske kuće unutar koje izlazi tjendik "Globus". Ali, još uvijek ostaje pitanje: Kako se nešto što je vojno vlasništvo može dati nekome u privatnoj relaciji? To je ono nad čime ni Račan ne može samo odmahnuti rukom, niti se itko može pozivati na neoportunost šutnje zarad "mira u kući". I, posljednje - da li vlast u ovom trenutku prikriva kažnjivo djelo jednog od svojih članova?