Novi list: 14. 03. 2002.
Tuđman opet u Bosni
Opet je Tuđman stigao u Bosnu. Ovaj put ne čini, nego pravda učinjeno. Miroslav Tuđman, naime, u knjizi »Priča o Paddyju Ashdownu i Tuđmanovoj salveti« ovih dana tvrdi kako nije njegov otac, nego međunarodna zajednica, nacrtala – i provela – podjelu Bosne.
Ustrajnošću čudaka obuzetog bizarnostima, Tuđman tu razglaba o marginalnoj povijesnoj sitnici, potpuno pritom zanemarujući cijelu silu krvavo relevantna povijesnog materijala. Odlučio je, naime, povijest poboljšati novim objašnjenjem efemerne zgode iz 1995., kada je njegov otac jedne večeri na salve
ti (sic!) Britancu Ashdownu nacrtao viziju podjele Bosne. Nije Tuđman nacrtao svoje, nego NATO-ove želje, tvrdi Tuđman mlađi, zaključujući da je srbofilna međunarodna zajednica, a ne (i) Tuđmanova Hrvatska, uistinu odgovorna za etničko prsnuće BiH.Kao da je 1991., kada se šahovnica s ljiljanom još vezala na Trgu. Kao da Hrvati i Muslimani nisu nasmrt ratovali. Kao da Boban i Karadžić nisu bili saveznici. Kao da su Dretelj, Stolac, Heliodrom i Gabela Tolkienove maštarije. Kao da je Stari most i danas izvijen nad Neretvom. Kao da Tuđman nije izjavljivao što je izjavljivao, kao da cijeli naramak transkripata nije objavljen, kao da nacija ne zna o protubosanskim opsesijama svoga namrštenog predsjednika. Kao da je nepoznat paradržavni mehanizam Herceg-Bosne. Kao da se sve već odavna ne zna.
Ali sin i dalje dokazuje. Može ga se razumjeti: stvar je familijarna. Dapače, osobna je. Tuđman je, naime, poslušno slijedio oca. Tapšao je po ramenu kada se iz srednje Bosne letjelo u Haag. Obrana tih ljudi od njega nije mnogo dobila. Ali zašto onda da javnost zanima savjest čovjeka koji povijest čita iz salvete? Pa pogreške njegove familije ionako danas ispravljaju drugi! Čak i Paddy Ashdown.
Boris PAVELIĆ