Znalcu bi bilo najlakše dovesti u red Informativni program HTV-a, ali takvih, bojim se, Jasna Ulaga Valić baš i nema previše na raspolaganju. Urednik koji zna prepoznati top-vijest, usudi se njom započeti Dnevnik, pa taman zbog toga političari frktali nosevima; ukoliko iz te top-vijesti zna razviti priču, temu ili napraviti reportažu, ukoliko ne robuje protokolu, ukoliko zna s kim toga dana treba napraviti aktualni blic intervju, ako ima nos za to što stvarno zanima gledatelje: eto prvoklasnog, pet svjetlosnih godina boljeg Dnevnika. No, zasad se u njemu malo što mijenja. Osim pokojeg voditelja.

Treba, jasno, razaznati što nije, uz protokol i inflaciju političarskih floskula, za Dnevnik. Nije, osim gole vijesti i, eventualno, fotografije, ali, istina, u prvim minutama plasirane, reportaža o poduhvatu liječnika koji su istovremenom operacijom srca (gđe Šapro) te porodom spasili i majku dijete. Bilo je nehumano i senzacionalistički slikati (dijete) i intervjuirati majku samo dan nakon poroda, odnosno teške operacije. Učinili su to, dakako, s dozvolom i, uostalom, uz prisutnost liječnika, što je samo dokaz da će ljudi (pa bili oni najveći stručnjaci) učiniti sve za svojih pet minuta pred kamerama. Kada već oni nemaju, mjeru moraju imati urednici. Naravno, ta je vijest puštena zato da bi se gledateljstvo, nakon svih onih crnih vijesti iz hrvatskih bolnica, nahranilo s malo optimizma i vjere u zdravstvo. Ali zbog općeg dojma ne treba iskorištavati jedva preživjelu ženu i njezino dijete.

Jednu pak drukčiju vijest urednici HTV-a, zavedeni foteljaškim cirkusom, nisu prepoznali kao povod za moguću top-temu. CCN jest od šume raspoznao drvo. Ali se dalje od raspoznavanja, na žalost, nije pomaknuo. Kako vijest glasi? Prosjećna plaća hrvatskoga radnika pokriva tek 65 posto osnovnih životnih troškova. Ili, u 2001. godini radnik s prosječnim primanjima zaradio je za pet do sedam kvadrata stana (42.500 kn), te dvije trećine automobila niže klase. Uz vijest je trebalo postaviti pitanje i političarima, i sindikalistima i, ponajprije, radnicima, tko pokriva onu razliku od 35 posto? Nitko, naravno. Većina ljudi ne odlazi u kino, ne kupuje knjige, ne jede meso, voće ili slastice, ne kupuje odjeću... Znači, živi ispod ljudskog dostojanstva. A što je tek s onima koji ne rade? Onima koji žive od minimalca? Od bijedne mirovine?

O tim frustrirajućim statističkim podacima trebalo je priupitati i saborske zastupnike te članove Vlade koji se s pet puta većim primanjima (od prosječnih) nonšalatno tjednima prepucavaju tko će u koju fotelju sjesti na dobrobit sve gladnijega naroda. Tom je temom trebalo započeti Dnevnik, pa zatim na nju pametno nadovezati izjavu premijera Ivice Račana da će dati ostavku ako ponovo izbije kriza Vlade. Uklopio bi se u niz i Joško Kontić, koji slavodobitno izjavljuje kako se, eto, može očuvati koalicija a da svaka stranka ostane samostalna i suverena. A tko će, napokon, očuvati suverenost i dostojanstvo građana?