Visoki HSLS-ovi dužnosnici upozoravaju da baš taj dokument, koji Vladu najviše i obvezuje jer ga je ona i donijela, nije nikad proveden u djelo. U njemu se između ostalog spominje i mogućnost da se Saboru predloži izmjena Ustavnog zakona o suradnji s Haagom u »smjeru uspostavljanja učinkovitije suradnje Hrvatske i Suda na navedenim stajalištima«.

Ta su, pak, stajališta sažeta u 13 točaka na koje su se i HSLS i oporbene stranke pozivale za vrijeme saborske rasprave o suradnji s Haagom prošlog ljeta. Među ostalim, Vlada od Haaga traži da »istražuje konkretne zločine, a ne u cjelini legitimne operacije Oružanih snaga RH koje su vođene u cilju oslobađanja međunarodno priznatog teritorija Hrvatske«, da se »ne primjenjuju dvostruki standardi u procjenjivanju suradnje pojedinih država«, kao i da se Sud »rukovodi kriterijem težine počinjenog zločina i odgovornosti počinitelja, bez obzira na položaj počinitelja u formalnoj strukturi vlasti, te napusti svoj stav da će progoniti samo odgovorne na "vodećim položajima"«.

U HSLS-u postoji mišljenje da se Vlada na taj dokument nije pozvala tijekom saborske rasprave o suradnji s Haaškim sudom te da je dokument jednostavno »namjerno zaboravljen«. U dokumentu se navodi da će Vlada razmotriti i mogućnost predlaganja izmjene Statuta Haaškog suda u smjeru definiranja ovlasti tužiteljstva tog suda prema uzoru na ovlasti tužiteljstva stalnog međunarodnoga kaznenog suda, definiranim u Rimskom statutu.

Nezadovoljni ponovnim SDP-ovim inzistiranjem na programskoj suglasnosti, što se tumači kao pokretanje pitanja odnosa prema Haagu, HSLS-ovci smatraju da bi se moglo dogoditi da predsjednik stranke Dražen Budiša, ako uđe u Vladu, ne bude »dovoljno informiran« o Haagu. Visoki stranački dužnosnici u dokumentu iz 2000. godine vide mogućnost za promjenu Ustavnog zakona o suradnji s Međunarodnim kaznenim sudom, te će bez obzira na to hoće li brigu oko Haaga voditi Budiša ili Goran Granić, inzistirati da se to i učini. U Banskim dvorima u srijedu nije bilo moguće dobiti službeni komentar informacije o namjerama nekih HSLS-ovih visokih dužnosnika u vezi s Haagom. No, nekoliko bliskih suradnika premijera Račana, ne samo u Vladi, nego i u SDP-u, čvrsto je uvjereno da premijer na to neće pristati, jer bi takav potez značio nepotrebno zaoštravanje odnosa Hrvatske ne samo s Haagom, nego i s međunarodnom zajednicom, što bi u konačnici morali platiti svi građani Hrvatske.

Prema informacijama iz kruga dobro upućenih u odnose Vlade i Haaškog suda te međunarodne zajednice, oštro intonirani dokument iz prosinca 2000. godine odavno je već ispunio svoju svrhu. Njime je Vlada željela i Sudu i zapadnim partnerima pokazati da se odnosi prema Hrvatskoj ne mogu temeljiti na »zakonu jačega«, nego da se s Hrvatskom mora graditi partnerski odnos. To je nakon nekoliko oštrijih pisama i razgovora u siječnju 2001., tvrde Vjesnikovi izvori, Vladi i uspjelo. Nakon te oštre faze, Vlada je odnose s Haagom temeljila na tzv. tihoj diplomaciji, koju je vodio vicepremijer Goran Granić. U Banskim dvorima su vrlo zadovoljni rezultatima, među koje se ubraja i nedavno puštanje generala Rahima Ademija da se brani sa slobode. Svako podizanje temperature oko Haaga moglo bi, smatraju Vjesnikovi izvori, samo nepotrebno zaoštriti odnose između Hrvatske i Haaga, i to u trenutku kad je Hrvatska polako ali sigurno, dospjela na »margine« interesa Haaškog tužiteljstva i Suda, koji je svoju pozornost očito preusmjerio na ratne zločince iz SRJ.