Želeći stvoriti dojam da normalno funkcioniranje Vlade ni države nije dovedeno u pitanje, premijer Ivica Račan označio je početak obnove u ratu uništene velike trafostanice u Ernestinovu. Vjerojatno je računao da će lopata u njegovim rukama sugerirati udarničku atmosferu u njegovu kabinetu. »Nismo dopustili da kriza među partnerima utječe na rad Vlade«, kaže premijer, prijeteći ostavkom, ako se to poremeti. Iz nekih drugih dijelova koalicije također tvrde da je ekipa na putu pomirenja.

Ali potres, s epicentrom u trusnoj duši Dražena Budiše, već je opasno zaljuljao i vlast i državu. Ugled vladajuće ekipe, i kod kuće i u svijetu, u silaznoj je putanji, kreditni rejting države klizi naniže, strani diplomati naveliko razglabaju o mogućim raspletima, navodno se pripremaju i za najgore.

Da je normalno funkcioniranje države dovedeno u pitanje i da se kriza širi i metastazira i prema drugim segmentima vlasti – lijepo se vidi i u hrvatskom Saboru. Opozicija je u srijedu uspjela onemogućiti da se rasprava o važnim pitanjima – strategiji nacionalne sigurnosti i obrane te zakonima o privatizaciji velikih državnih poduzeća, INE i HEP-a – uvrsti u dnevni red parlamenta. Oporbenjaci s razlogom tvrde da vlast, čija je sudbina sasvim neizvjesna, ne može nabrzaka prodavati obiteljsko srebro ni donositi dugoročno obavezujuće dokumente.

Bez obzira što bi sudionici u koalicijskoj koridi sada, možda, i mogli uvući rogove, upućeni tvrde da je kriza ipak mnogo dublja nego se to želi priznati. Profesor ustavnog prava Siniša Rodin smatra da Hrvatska nije u političkoj nego u ustavnoj krizi. Po njemu, hrvatska politička elita uopće se ne bavi društveno relevantnim pitanjima i interesima, nego čelni ljudi hrvatskih stranaka uzurpiraju državne institucije radi svoje osobne ili stranačke koristi. »Sva je razlika između Tuđmanove i sadašnje vlasti u tome da se moć ranije distribuirala diskrecijskom ocjenom pojedinca, a sada dogovorom nekolicine«, kaže Rodin.

Okupiranost političke klase kadrovskom politikom samo je posljedica takvog stanja stvari. To logično proizlazi iz njihova interesa. Zato se oni već mjesec dana spore oko promjena u sastavu Vlade. Tek kad to riješe, pokušat će se nešto dogovarati i oko programa. Smatra se da će ta tema izazvati mnogo manje bjesova. Zato se koalicijski ugovor nekadašnje šestorke, danas petorke bavi jedino distribucijom moći. Tek naknadno prikačen mu je vrlo općeniti program Vlade, što ga je premijer izložio u svom nastupnom govoru pred Saborom. Zato se kriza neće zatvoriti ni ako oni danas jedni drugima popadaju u zagrljaj. Njihove su svađe samo pjena, kriza je dubinska. Njeno je rodno tlo u stanju koje oni smatraju normalnim. Problem nije u tome što vlast ne funkcionira, nego u načinu na koji funkcionira. Ali svoju otuđenost od pravih problema nacije i privatizaciju državnih institucija za vlastite ciljeve vladajuća ekipa uopće ne smatra nečim što bi trebalo mijenjati.

Vladavina stranaka, odnosno njihova potpuna dominacija u svim segmentima društva, i isključenost građana iz političkog života, već proizvodi opasnu raspuklinu između politike i javnosti.