Osim Ive Sanadera i Ivića Pašalića, u utrci za predsjednika i Maja Freundlich / Kao mogući četvrti kandidat - Drago Krpina / Kao o kandidatima za potpredsjednike, govori se o Vladimiru Šeksu, Andriji Hebrangu i Ljubi Ćesiću Rojsu, no smatra se mogućim da netko od njih skuplja i potpise za predsjedničko mjesto / Razjedinjeni, međusobno posvađani i bijesni jedni na druge, hadezeovci žele osigurati dobre i udobne stolce, a jednoga dana, u konačnici - opet preuzeti vlast u Hrvatskoj

ZAGREB, 15. ožujka - Predajući u srijedu listu sa 1600 potpisa, Maja Freundlich i službeno je krenula u borbu za mjesto predsjednika HDZ-a. Iako je na konferenciju pozvala novinare, skup je pretvorila u tribinu svojih simpatizera koji su joj, kao slučajno, postavljali pitanja na koja je ona brzopotezno odgovarala. Startna zastavica je spuštena, a službenim ulaskom u utrku i Maje Freundlich - nakon što su svoje kandidature za prvog čovjeka HDZ-a objavili Ivo Sanader i Ivić Pašalić - počeo je pravi juriš.

No, je li to i konačan popis pretendenata na HDZ-ovo »prijestolje«? Po onome što se šapuće u stranci, čini se da i nije. I sâm će Pašalić na svojoj konferenciji za novinare s tajanstvenim smiješkom reći da »očekuje još jednu kandidaturu« za predsjedničko mjesto. Čiju? On nije želio reći na koga misli. Navodno, na Dragu Krpinu, koji bi, po onome što se govori, svoju kandidaturu mogao istaknuti na samom stranačkom saboru, što će se održati 20. i 21. travnja u Zagrebu.

Doduše, i Krpina je u svom posljednjem medijskom nastupu bio zagonetan: rekao je da će se vjerojatno kandidirati, ali izbjegao je odgovor na pitanje - za što. Za potpredsjednička mjesta - hijerarhijski, u stranci vrlo važna - također je nekoliko kandidata. Prvi se o tome javno izjasnio Vladimir Šeks, kategorički odbivši »udicu« u tvrdnji da će se, zapravo, pokušati probiti u prvi plan, onaj predsjednički. Šeks smatra da je njegova »prirodna« pozicija ipak ona u sjeni, ma koliko godinama vjerovao da će jednoga dana i on biti na čelu stranke u kojoj je od osnutka. Šeks, međutim, vrlo dobro zna procijeniti svoju stvarnu poziciju u stranci, a i u javnosti, kao i teret što ga nosi nakon što je odradio brojne poslove, neugodne za svoju stranku. Zato će mu mjesto, koje će biti prvo do onoga glavnog, omogućiti nesmetano obavljanje gomile poslova koje, umjesto stranačkoga šefa, ionako odrađuje i sada.

U utrku se uključio i nepredvidivi Andrija Hebrang, a realno je očekivati da će za njega biti čak i dobar broj članova HDZ-a. On je oduvijek bio odan i lojalan pokojnom predsjedniku Franji Tuđmanu, beskrajno poštujući njegovo djelo, ali on je i čovjek koji bez imalo ustezanja govori što misli, ne vodeći računa što će to zasmetati mnogim osjetljivim i uvredljivim ušima. Problem je samo u tome, što se gotovo nikad ne može predvidjeti kakav će biti njegov idući korak: može se, naime, lako dogoditi da će dojučerašnjem suradniku uskoro postati nepomirljiv protivnik. I, šećer na kraju: »živopisni i najoriginalniji« HDZ-ov saborski zastupnik Ljubo Ćesić Rojs, čiji su verbalni dueli u Saboru doista neponovljivi, nedavno je najavio kandidaturu za potpredsjednika stranke. Navodno je skupio i respektabilan broj potpisa za to, no potom je krenula priča o tome da mu je listu s tim potpisima »oteo« Šeks u Saboru, nezadovoljan time da i Rojs hoće biti potpredsjednikom. Šeks je to odmah oštro opovrgao, odbrusivši: »Te prljavštine dolaze iz kuhinje Ivića Pašalića«.

Iako želi ostati smiren i ne reagirati javno na prozivanja, Pašalić je ipak ovih dana rekao da je riječ o Šeksovim sitnim podvalama i spletkama, na što je već navikao. U HDZ-u su, dakle, trenutačno svi protiv svih. Tako razjedinjeni, međusobno posvađani i bijesni jedni na druge, žele osigurati dobre i udobne stolce, a jednoga dana, u konačnici - opet preuzeti vlast. I skinuti toliko im omrznutu Račanovu vladu. HDZ je doista stranka u kojoj nikad nije dosadno. A, čini se da je zadnjih godina i stranačka stega imaginaran pojam.