Svaki put kada se suočim sa švejkovskim likom Ljube Ćesića Rojsa sjetim se Hjalmara Christensena. Zašto? Zato što je norveški dramatičar i pisac povijesnih romana nevjerojatno točno zapazio da je jedino glupost dovoljno hrabra predstavljati se kao savršenstvo. No, bilo bi doista nepravedno samo tog (dija)spornog zastupnika pod radnom karakteristikom Svakom Loncu Poklopac, vezivati uz Christensenovu intelektualnu dijagnostiku. Kandidata je - bez obzira na stranke, ideologije i vjeroispovijesti - na Markovu trgu daleko više. O tome izravnim prijenosima sjednica Sabora svjedoči Hrvatska televizija. Njojzi hvala.

Argumenti i predlagača Zakona o privatizaciji HEP-a, odnosno Ine, ali i osporavatelja, politička su opredjeljenja te trenutačni status na močvarnoj i trusnoj političkoj sceni. Najnevjerojatnije, pak, su inverzije istih, kako to političari vole reći, političkih subjekata. Onima koji su ne tako davno slali na radnike kordone policije i bili spremni Jelačić plac pretvoriti u mali Trg nebeskog mira, danas su puna usta radničkih prava. Ne vjerujem svojim ušima što govori negdašnji premijer Nikica Valentić, ali ni očima koliko se Ivo Lončar - u uho na uho razgovoru - fizički sjedinio sa Svakom Loncu Poklopcem. Nagdašnji pak je pretvorničar i prvi hrvatski pendrek Ivan Penić držao dezorijentiranoj petorki lekcije kako nije pametno ići protiv većine. Kao što su on i njegov HDZ išli. Ali, ta (od koga je) licemjerna, ali u suštini edukativna spika u ušima trenutačne vlasti nije nimalo zazvonila, jer su gospoda na položaju umislila, kao i nekad HDZ-ovci, da nemaju alternativu. Jedan od konstruktivnijih govornika, kojeg se moglo uhvatiti i za glavu i za rep, bio je HSP-ovac Miroslav Rožić, koji je petorki poručio:

I negdje pred kraj (tv prijenosa) Ljubo Ćesić Rojs je, po staroj lošoj navadi i na nesreću demokracije u pelenama, priprijetio silom. Točnije, ponovnim okupljanjem branitelja koji će se, valjda po kratkom postupku, riješiti vlastitih izdajnika. A tko će uprijeti prstom u izdajnike, osuditi ih i na kraju presuditi? Zna se, Lj.Ć.R. na radnom zadatku S.L.P. Takve demokracija dvaput ne rađa.

Pazite vi tu genijalnost HTV-a. CCN-ove Vijesti dana u otprilike u 19,15 obznane da je sudbonosna seansa petorke sretno (?) završena, te pročitaju nekoliko uobičajenih fraza koje je Račan izrekao nakon sastanka. Dnevnik pak na samome početku, dakle, iza 19,30, pušta da nasnimljeni Mislav Bago izdeklamira još jednu trakavicu o tome što bi novo petorkino bavljenje liderskim taštinama moglo donijeti. A sastanak je davno završen. Zašto se, pobogu, Bago nije javio telefonom sa zaključcima završene sjednice na samom početku Dnevnika? Zato što urednici ne rade svoj posao.