Premijer Ivica Račan dugo je šetao pred kamerama s djetetom u naručju. Primajući kaštelansku obitelj Oblak, koja je udomila dvije HIV-pozitivne djevojčice, htio je pokazati da hrvatsko društvo mora i za njih biti otvoreno. Ali Račanovi momci u zagrebačkoj vlasti, čini se, baš toga dana nisu gledali televiziju i nisu primili pouku. Na molbu obitelji Oblak da im se omogući preseljenje u Zagreb, odgovorili su odbijenicom.

Sedmogodišnja Ela i dvije godine mlađa Nina već su iskusile kako život može biti okrutan. Oboljele su od AIDS-a, pravi su im roditelji mrtvi. Pokušavajući teško bolesnim klinkama osigurati normalan život, njihovi su se udomitelji susreli s nevjerojatnim problemima. U vrtić ih ne žele primiti, bez obzira na Račanove pouke, sa školom će vjerojatno također biti problema. U maloj se sredini osjećaju izolirano. Obitelj Oblak zato se htjela preseliti u Zagreb. Ali glavni je grad odbio dati smještaj plemenitoj obitelji, tvrdeći kako nema ni približno toliko prostora koliko bi bilo potrebno da udovolji svim molbama.

Jutarnji list, koji piše o ovom slučaju, podsjeća da je Zagreb u međuvremenu uspio stambeno zbrinuti brojne mnogo manje važne tražitelje. Tako je bivši gradonačelnik Milan Bandić dao stanove dvojici tjelohranitelja predsjednika države. Našlo se prostora za Tuđman-Ivankovićev HIP i za Tomčevu udrugu koja priziva hrvatsku slogu. HDZ-ova je vlast svojim liblinzima naveliko dijelila gradske stanove, a nova ništa nije napravila da se to raščisti i dokine. Nekoliko je gradskih stanova dato na raspolaganje čak i široj obitelji investitora.

Kako se raspolaže gradskom imovinom, za što para ima, a za što nema, pokazuje još jedna zanimljiva zagrebačka vijestica. Američki ambasador u Zagrebu Lawrence Rossin posjetio je neki dan novu zagrebačku gradonačelnicu Vlastu Pavić kako bi porazgovarali o dovršetku nove zgrade američke ambasade u Buzinu. Ambasador se pobojao da bi rošada u Zagrebu mogla dovesti u pitanje već dogovorene aranžmane. A oni su sljedeći: polovicu od 12 milijuna kuna, koliko će stajati komunalna infrastuktura i gradnja prilazne ceste, platit će gradska blagajna. Zagreb će sudjelovati i u opremanju ambasade jer je »riječ o objektu od posebne važnosti«.

Smještaj za dvije teško bolesne djevojčice svakako je od mnogo veće važnosti nego sufinanciranje opreme za američku ambasadu, koja se inače podiže kao dvorac ili utvrda na rubu grada. Pogotovo jer Amerika, za razliku od obitelji Oblak, može lako sama snositi svoje troškove. Vlast koja je došla sa zadatkom da ispravi nepravde, pokazuje totalnu pošemerenost kriterija. Odbijajući hladno udomitelje HIV-sirotica, izruguje se humanosti i plemenitim gestama. Zato i ono premijerovo tetošenje bolesne Nine pred kamerom djeluje kao da je inscenirano samo za šminku i paradu. Želi li sačuvati vjerodostojnost, Račan bi morao preuzeti organiziranje konkretne pomoći obitelji Oblak. Mogao bi im, na primjer, dati na korištenje neku od državnih vila, koje su bile spremne za Mesića i Tomčića, a sada navodno zjape nekorištene.