Slobodna Dalmacija: 18. 03. 2002.

NAKON ŠEST GODINA POTRAGE, NAJTRAŽENIJI RATNI ZLOČINAC I DALJE NEDOSTUPAN

Područje pod nadzorom Francuza - Karadžićeva je "sigurnosna zona"

Veleposlanici sa Zapada, humanitarni djelatnici, kao i analitičari za područje Balkana tvrde da je jugoistočni dio BiH, koji je pod kontrolom francuskih snaga SFOR-a, "sigurnosna zona" za osobe koje su osumnjičene da su počinile ratne zločine. U tom sektoru, kako oni tvrde, živi i Radovan Karadžić

Piše: Milorad LABUS

Iako snage NATO-a, Sfor, kao i pripadnici najelitnijih svjetskih vojnih postrojbi već šest godina pokušavaju uhvatiti Radovana Karadžića, to im nikako ne polazi za rukom. Nepoznato mjesto njegova boravka može se tumačiti na razne načine — dobrom organizacijom njegovih čuvara, spletom okolnosti, ali i "krticom" unutar snaga Sfora.

Poslije najnovijih operacija Sfora oko Foče, u sklopu kampanje NATO-a i Tribunala u Haagu da uhvati bivšeg predsjednika Republike Srpske i prvooptuženog iz bosanskog sukoba, opet je podgrijana stara teorija, prema kojoj srpsko-francusko "simpatiziranje" potječe iz jeseni 1995. godine, kada su Srbi velikodušno oslobodili dvojicu oborenih francuskih pilota — aktera zračnih napada NATO-a na Republiku Srpsku.

Francuzi izdajice?

Mnoge europske novine, među kojima prednjače engleske, objavile su proteklih dana informaciju da je najnoviji pokušaj uhićenja Karadžića spriječen jer je "jedan francuski časnik odao lokalnoj policiji u Foči da se akcija sprema, nakon čega je o tome obaviještena Karadžićeva privatna vojska".

Od prije postoji teorija mnogih utjecajnih svjetskih novina, njihovih izvjestitelja s prostora Bosne i Hercegovine i ostalih zainteresiranih za situaciju u BiH, kako su zona koju kontroliraju pripadnici francuskog kontingenta Sfora, kao i akcije u kojima Francuzi sudjeluju — "raj za optužene za ratne zločine".

Tako se u ranijim tekstovima izvjestitelja iz Bosne i Hercegovine govorilo i da je dragovoljni odlazak Dragoljuba Kunarca iz Foče u Haag 1998. godine, produkt dobrih odnosa Francuza i Srba. Za takvu gestu Kunarca, prema tim navodima, njegovoj obitelji su Francuzi isplatili četrdeset tisuća maraka. Također, kružile su i priče da Francuzi svoje postrojbe u istočnoj Bosni opskrbljuju gorivom koje nabavljaju od Radovanova brata Luke Karadžića.

Poslije najnovijih propalih akcija Sfora, dodatnu težinu dobili su i prijašnji navodi da se prethodnica glavne tužiteljice ICTY-ja Carle Del Ponte — Louiz Arbour nalazila u iznimno lošim odnosima sa službenim Parizom. Ona je francuskim vlastima zamjerala što su davali potporu francuskim generalima i drugim časnicima Sfora, koji su odbijali svjedočiti pred Tribunalom u Haagu.

Arbour je tijekom svog mandata više puta javno kazala "da se Srbi osumnjičeni za ratne zločine u francuskoj zoni osjećaju kao kod kuće".

Novinari New York Timesa bili su skloni tvrditi da je francuska zona Sfora do te mjere sigurna za osumnjičene Srbe da u njoj spokojno žive oni najtraženiji, kao i da su se tu "preselili" osumnjičeni iz američke i britanske zone u Bosni.

Propali Tango

Veleposlanici sa Zapada, humanitarni djelatnici, kao i analitičari za područje Balkana tvrde da je jugoistočni dio BiH, koji je pod kontrolom francuskih snaga Sfora, "sigurnosna zona" za osobe koje su osumnjičene da su počinile ratne zločine. U sektoru pod kontrolom Francuza, kako oni tvrde, živi i Radovan Karadžić.

Francuski pripadnici Sfora do sada nisu ni jednog optuženika za ratne zločine uhitili ili prisilili na predaju. Dvojica osumnjičenih su uhićena u njihovu sektoru, ali tvrdi se da su to hapšenje obavili njemački specijalci.

Međutim, ono što ne rade Francuzi, rade Britanci. Oni su do sada uhitili 11 optuženih za ratne zločine, a jednog pri pokušaju uhićenja i usmrtili. Upravo u tom podatku vidi se neefikasnost Francuza, kada je ovaj segment njihove misije u pitanju, pa je jasno što engleski mediji žele kazati.

Iz ovoga se izvlači logičan zaključak da se Francuzi nalaze u nezavidnom položaju u očima svojih kolega, pripadnika Sfora iz drugih država, kao i onih kojima je stalo da Karadžića vide iza haaških rešetaka.

Prema posljednjim informacijama koje su kružile javnošću prije posljednjih akcija Sfora na području oko Foče, Karadžić je viđan na prostoru jugoistočne Hercegovine i tromeđe Crne Gore, BiH i Srbije. Navodno se više puta pojavio u selu Čelebićima na granici s Crnom Gorom.

Ipak, sve se svodi na jednostavnu informaciju: nitko ne zna gde se krije bivši predsjednik Republike Srpske.

Prvi put od kada se našao na listi osumnjičenih za ratne zločine ICTY-ja, američke i britanske oružane snage Radovana Karadžića su pokušale uhvatiti sredinom lipnja 1997. godine u operaciji pod nazivom Tango.

U operaciji su sudjelovali dijelovi britanskog SAS-a i američke 205. vojno-obavještajne brigade, a operacija je izvedena u širem području Prijedora. Bez rezultata.

Poslije toga provedeno je još mnogo tajnih operacija pokušaja hapšenja Karadžića, ali sve bez uspjeha. U mjestima gdje je on navodno viđan, uhićeni su mnogi drugi optuženici za ratne zločine, ali od njega ni traga.

Skinuta odgovornost

Posljednje operacije u blizini Foče, u području sela Čelebića i Ječmišta, pokazali su da se Karadžić neće tako lako naći u Haagu. Poslije letargičnog i nezainteresiranog pogleda naroda u Repubici Srpskoj na prijetnje i (dez)informacije o pokušajima uhićenja bivšeg im predsjednika, ovih dana situacija se počela mijenjati.

Tržnice i ostala prodajna mjesta u gradovima Republike Srpske preplavili su kalendari s likovima Karadžića i Mladića. Na utakmicama, mitinzima i sličnim manifestacijama njegove i slike i parole "Ne damo Rašu", postale su nezaobilazne. Sve je veća mogućnost da će velik dio građana sve učiniti da, ionako bezuspješne, pokušaje Sfora još više oteža.

Vodstvo Republike Srpske prošlogodišnjim usvajanjem Zakona o suradnji s Tribunalom u Haagu sa sebe je skinulo bar jedan dio odgovornosti, a zahtijevanjem od jugoslavenskih vlasti da isporuče optužene državljane Republike Srpske koji se nalaze na teritoriju SR Jugoslavije, pokušali svoju poziciju dodatno olakšati.

Upravo njima ide na ruku što posljednja akcija oko Foče nije urodila plodom.

SPAS U MANASTIRU NA SVETOJ GORI?

Radovan Karadžić nije predsjednik Republike Srpske od rujna 1996. godine, kada ga je na toj funkciji poslije pobjede na izborima zamijenila Biljana Plavšić. Od tada mu se gubi svaki trag. Nagađali su mnogi da se on krije negdje u rodnoj Crnoj Gori, a "viđali" su ga na Romaniji, u Trebinju, Foči, dok su pojedini mediji objavili da je na Badnju večer ove godine viđen u novosadskom naselju Klisa.

Prije toga se spekuliralo da je viđen u hercegovačkim mjestima Tjentište i Vučevo, a po jednoj od priča, pojavio se i u u trebinjskom manastiru Tvrdoš u crnoj mantiji - obrijane glave...

Pričalo se i da se sprema otići u neki od manastira na Svetoj gori, u Grčkoj. Po toj priči, Karadžić bi, navodno, uz posredstvo jedne privatne turističke agencije otputovao na Svetu Goru.

Ukoliko se to dogodi, ili se već dogodilo, nastao bi veliki problem za njegove "hvatače", jer Sveta Gora ima samoupravu i samo se formalno vodi pod Ministarstvom za vanjske poslove Grčke. Svatko tko uđe u Grčku, ukoliko želi posjetiti Svetu Goru mora tražiti posebnu vizu.