Navodno je i »Latinica« o mafiji bila sporna. Ne politički - poput one o deustašizaciji - nego pravno. Uprkos - kako je to, navodno, okarakterizirala HRT-ova pravna služba - utuživim tvrdnjama u reportažama Ljubice Letinić, gledali smo, na sreću, integralnu verziju najintrigantnije televizijske emisije u Hrvata. Je li trebalo nešto kratiti? Izbaciti? Nekoga, možda, zaštititi? Poput pravosuđa maziti umočene u najcrnji kriminal, ubojstva i - time - potkopavanje temelja države?! Ne, ne i ne! Točno, reportaža »Opasne veze« obilovala je ocjenama, dojmovima i optužbama bez prečvrstih argumenata, ali je bila uvjerljiva, logična. Uprla je prstom u one koji pljačkanjem države dolaze do osobne koristi te u one koji u državnim, odnosno, sudskim - griješnim - strukturama ne rade svoj posao. Zbog druge, također Letinićkine reportaže, pod naslovom »Skliski...«, pardon »Splitski akvarel«, moćnik po imenu Jozo Parčina prijetio je lomljavom nogu i ruku novinarima. Ali nije prijetio u nekom kafiću, u privatnom društvu, već na glavnoj porti televizije. I što će mu se dogoditi?! Kome? Dobro pitanje, jer, prije će se nešto dogoditi Latinu nego Parčinu i svima onima koji su u mafijaškoj trgovini splitskim poslovnim prostorima držali ljestve. A tko su ti držači ljestava ili vreće? Političari. Jer, nekoliko je puta u odličnoj »Latinici« (koja nije smjela, zlorabiti uplakanu majku Vjeke Sliška) istaknuto ono što i vrapci na krovu znaju: »Niti jedna mafija, odnosno, organizirani kriminal, niti u jednoj državi, ne može opstati bez utjecaja, točnije, pomoći vlasti!«

Zašto niti jedno ubojstvo pripadnika zagrebačkoga podzemlja nije riješeno? Zašto nikad nitko nije osuđen za organizirani kriminal? Zašto se, na kraju, za one bivše vlasti tvrdilo da u Hrvatskoj organiziranog kriminala nema? Zato, rečeno je u »Latinici«, što svaki kriminalac može za sobom (u zatvor) povući dva-tri političara, dva-tri odvjetnika, dva-tri suca, dva-tri tajkuna... I ne samo da bi nam bili premali zatvori, već bismo ostali bez mnogo sudaca, odvjetnika, političara i tajkuna. Pa, kako bi nam to bez poznatih, »uglednih« faca Hrvatska izgledala?! Oprostite, ako netko uveze u Hrvatsku 43 skupocjena džipa i na njih ne plati carinu, koje ga, retroaktivno, oslobodi za to nenadležna osoba, i ako sud to rasteže godinama, red je da netko vikne: »Dosta!« Jasno, u državi čije sudstvo neciviliziran, šovinistički ispad poznatog odvjetnika nagradi (lovom), a novinama koje su širenje mržnje osudile blokira račun, moglo bi se po hitrom postupku osuditi Letinićku, Latina, Ulagu i HRT za nanošenje duševne boli onima koji su činili sve da naše džepove olakšaju a svoje napune. Je li se netko upitao a što ako i novinari odustanu od ganjanja nepravdi?! Što ako šaka hrabrih odustane od borbe za demokraciju, koja je mafijašima trn u oku?! Zato takvom »Latinicom«, kojoj će se potkrasti i pokoja nenamjerna pogreška, trebamo biti itekako zadovoljni.