Nije Vlada jedina koju potresa - ma koliko god političari najbliže vatri tu činjenicu negirali - foteljaška kriza. Na Prisavlju Jasnu Ulaga Valić muče račanovske brige: koga gurnuti u koju uredničku fotelju?! Iskreno, više je fotelja nego dokazanih kreativaca, što dokazuje činjenica da je u vrijeme slaganja novih kadrovskih križaljki gotovo sva pažnja usmjerena Denisu Latinu i jednoj jedinoj emisiji - »Latinici«. A što je s ostalima? Izuzme li se, prije svih, Milićev »Brisani prostor«, Cmrkov »Turbo limach show«, Lokasov već pomalo izlizan »Upitnik«, Kamenskičino »Pola ure kulture«, ima li nečega velikih rasprava vrijednog?

Nema. Gledam Ladišićev »Forum«, u kojem bi se, navodno, trebalo raspravljati kako u Hrvatskoj pronaći posao, i polako, ali sigurno, hvata me panika na što tratim svoj ne baš rosuljast život?! Na permanetno HTV-ovo sijanje defetizma. I sasvim je u pravu »Forumov« gost Boris Blažinić kada primjećuje da nas Televizija, ova naša, svagdašnja, loša i nekreativna, bombardira lošim primjerima, sugerirajući:

»Ostavite svaku nadu, dobra nema!«

Ili, kako bi to kazao nabusiti ministar Čačić, otiđite van iz te žabokrečine. Koja je, usput, njemu bila krava muzara. Simentalka. Što se na temelju HTV-ova programa može drugo i zaključiti, nego da u Hrvatskoj nema ama baš ničeg dobrog?! Jer, na HTV-u nema života. Nema ljudi. Samo politika. I političari. Kriminal i kriminalci. I pokoja poput »Novog doba« neuspjela fikcija. Sudeći prema HTV-u, Hrvati i ne znaju ni o čemu drugom pričati nego o crnim, za želudac teškim, destruktivnim temama. Pokušava, istina, ljude nasmijati Željka Ogresta, ali ne može ni minutu bez politikantskih fora i forica. Zar je, onda, čudo da kasno navečer, kada gasite televizor, za laku noć i košmarne snove, padnete poput klade na krevet s uvjerenjem da se doista ništa ne može učiniti?

HTV-ovci bi, vjerujem, i iz najsmješnijeg vica na svijetu uspjeli istisnuti pola kilograma žuči. Nije Ladišić čudotvorac pa da s osmijehom od uha do uha naciji priopći recept kako će više od 400 tisuća nezaposlenih već sutra naći posao, ali je mogao, kada već radi emisiju tog naslova, u studio pozvati one ljude koji bi svojim znanjem, idejama ili primjerom uprli na kraj tunela i tamo neko malo svjetlo. Pa, pobogu, i druge su zemlje imale još veće stopa nezaposlenosti a danas njihovi građani žive u blagostanju. Do njega nisu došle s ministrima - poput u »Forumu« nazočnog Davorka Vidovića - koji ne znaju sročiti tri tečne rečenice o tome što Vlada čini da se nezaposlenost smanji. Ako smo mi obični Hrvati samo kalendarski u 21. stoljeću, kao što reče nezaposleni pilot Zoran Prpić, onda su naši, uglavnom nesposobni, političari glede svojih novčanika u 22. stoljeću, u kojem će, valjda, politika, po uzoru na Hrvatsku, postati najuzorniji biznis. S pravom se gospodin Prpić pita zbog čega je jedna naša stranka za lokalne izbore u Makarskoj potrošila 300 tisuća eura. Zato što političari na (lokalnoj) vlasti mogu višestruko profitirati. Njih treba izbaciti iz igre i nestat će žabokrečine.