Kao jednu od najvećih opasnosti za uspješnu borbu protiv korupcije, ministrica pravosuđa navodi činjenicu da su građani već položili oružje, više ne vjeruju da se društvo tom zlu hoće i može oduprijeti. Zato ona smatra nužnim stvaranje takva ozračja da se građani više ne odlučuju na aktiviranje veza i prečica, kako bi u državnim institucijama ostvarili neko svoje pravo ili interes. HSS također predlaže edukaciju građana o društvenoj štetnosti korupcije.

Hrvatska je, po međunarodnim standardima, teško korumpirana zemlja. Po nalazu svjetskih institucija, to je posebno važilo za Tuđmanove momke. Od dolaska trećesiječanjske vlasti učinjen je izvjestan, ali ni izdaleka potreban pomak. Primjerice, donošenje zakona o sukobu interesa političara neprestano se odgađa. Sabornici koji su jučer debatirali o korupciji, svojedobno su odbili donijeti zakon kojim bi se obuzdale njihove privilegije. Nije im se svidjelo što ne smiju primati poklone. Tako u Račanovom kabinetu sjede ministri koji de facto vode i vlastiti biznis, a Vlada pogoduje premijerovim prijateljima, u kupovanju hotela ili u odobravanju državnih garancija za privatna poduzeća. Nacionalni program borbe protiv korupcije mora prvo djelovati spram politike.

Drugo, da bi se ušlo u klinč s korupcijom potrebno je osigurati normalno funkcioniranje državnih institucija. Mnoge adrese u državi bez podmazivanja jednostavno ne rade. Mnoge, uz dodatne poticaje, rade i ono što ne bi smjele. Sadašnja vlast nije u tome gotovo ništa promijenila. Građani su i dalje osuđeni da za ostvarenje svojih prava ili konzumiranje usluga koje im normalno pripadaju, posebno u pravosuđu, upravi, zdravstvu, moraju platiti. Zato institucije države doživljavaju kao stožere korupcije. Zato nije dovoljno, kako predlaže ministrica, »stvarati ozračje« da se građani ne služe mitom i vezama. Ali bi mnogo pomoglo kad bi institucije države normalno funkcionirale. To je drugi veliki zadatak na kojem mora inzistirati nacionalni program borbe protiv korupcije.