Lider narodnjaka u europarlamentu Hans-Georg Poettering je, priopćenjem za medije, s razumljivom notom trijumfa pozdravio ishod portugalskih parlamentarnih izbora kao naznaku kraja utjecaja stranaka lijevog centra u Europskoj uniji. Portugalci su zaista poslali socijaliste u opoziciju, prigovarajući im za sve probleme zemlje i pridruživši se tako u promjenama iberijskom susjedu Španjolskoj i Italiji.

U posljednjih se 12 godina u Portugal slilo oko 30 milijardi eura solidarne pomoći Unijinih razvijenijih članica i ta je zemlja u mnogim elementima postigla malo privredno čudo. No nade u još bolji život Portugalcima su uskratile raširena korupcija, neefikasnost zdravstvenog sustava, loše upravljanje razvojnim fondovima, zaostalo školstvo i, konačno, neispunjavanje osnovnog obećanja svih dosadašnjih predizbornih kampanja, koje je strankama lijevog centra donosilo izbornu pobjedu i vlast - da će se zemlja razvijati brzo i dobro.

Portugal se skretanjem na desnu stranu - blagim, jer su o pobjedi i porazu odlučivala samo dva mjesta u parlamentu - priključio rastućem broju zemalja EU-a koje su promijenile boju vladajuće koalicije. Prije dvije godine EU je bio »socijalistički«. Nakon izbora, u Danskoj je kormilo preuzeo desni centar, a isto se dogodilo u Španjolskoj i Italiji. Nizozemci su prije osam godina u oporbu poslali nedodirljive demokršćane, prvi put nakon I. svjetskog rata, da bi im općinski izbori naznačili velike izglede za povratak. No Nizozemci, poput Danaca ili Talijana, pokazuju tendenciju vraćanja desnim opcijama, pogotovo nakon golemih dobitaka mini-stranaka desno do ekstremno desne provenijencije. Ekstremna je desnica »boja« koja se sve više nosi u bogatoj, razmaženoj, socijalno zaštićenoj i gospodarski stabilnoj Uniji, više kao protest zbog dosadne predvidljivosti političkog življenja negoli izraz istinskog nezadovoljstva građana.

Portugalski je desni centar naklonost birača dobio jednostavnom formulom. Obećao je zadržati sve elemente socijalne zaštite građana (što je prioritet stranaka lijevog centra!) i sve ciljeve gospodarskog razvoja utvrđene za socijalističke vladavine. No najavio je rezove u ekonomiji, sniženje poreza kako bi privukao strane ulagače, rasprodaju preostalih državnih tvrtki, smanjenje poreza za one koji najviše zarađuju, ali i drastične reforme u zdravstvu i školstvu.

Na sličnoj je osnovi izbore dobio Berlusconi u Italiji, nešto prije Jose Maria Aznar u Španjolskoj. Narodnjaci su od zadnjih izbora provedenih u »crvenom« EU, sa samo dvije vlade desnog centra, najbrojnija stranačka skupina u europarlamentu. Na stranu što je na birališta u ovome novom valu promjena izašlo malo građana - ljudi su umorni od direktne demokracije. Glasačka je apatija potvrđena u Portugalu, gdje je oko 60 posto građana smatralo da im je dužnost, ili interes, ubaciti svoje mišljenje u glasačku kutiju. Slab je odazivi birača značajka izbora u svim zemljama, osim tamo gdje je glasanje obavezno i neopravdana se apstinencija sankcionira novčanom kaznom, kao u Belgiji.

Predsjednik narodnjaka Europskog parlamenta možda je malo požurio s procjenama o novoj eri u političkom životu EU-a. O europskom će se skretanju udesno moći govoriti samo ako dolazeći izbori potvrde da se biračko tijelo vraća desnom centru. Dakle, izgubi li Lionel Jospin u Francuskoj, prizna li njemački kancelar Gerhard Schröder poraz, spreme li Nizozemci »crvene« dijelove svoje »ljubičaste« koalicije u opoziciju i dogodi li se isto vladajućim koalicijama lijevih stranaka u Švedskoj i Irskoj.