RAZGOVOR - ODVJETNIK ČEDO PRODANOVIĆ, BRANITELJ GENERALA ADEMIJA PRED HAAŠKIM TRIBUNALOM

Mogu reći da sve aktivnosti koje se, navodno u dobroj namjeri, odvijaju oko generala Gotovine, njemu zapravo odmažu. Politiziranjem te situacije ne razrješava se apsolutno ništa u odnosu na meritum stvari: je li on kao zapovjednik bio odgovoran za ratni zločin ili nije. Haaški tribunal sigurno vrlo dobro prati sve ono što se navodno u korist generala Gotovine radi i ne gledaju na to s prevelikim simpatijama.

Mislim da nema šanse da se optužnica eventualno poništi. Ona se može, nakon prigovora zbog nekih određenih nedostataka, vratiti na ispravak, kao što je to uspjelo dva puta generalu Ademiju, ali optužnica za Gotovinu prektički je potvrđena. No, budući da odbjegli general nije imao priliku o njoj se očitovati, na njegovu žalost tek će na sudskoj raspravi moći demantirati navode optužnice i iznijeti svoju obranu. Tako da mi se čini da su to nerealni zahtjevi kojima se samo odmaže generalu Gotovini.

Sama peticija kao doprinos ocjeni lika i djela određene osobe, pa dakle i optuženika o kojima govorite, sigurno ne može odmoći. Ne vidim neki problem u pokušaju da potpisnici peticije kažu kako stoje iza pozitivnih ljudskih osobina optuženika. Međutim, čini mi se da je u krivično-pravnom smislu takva stvar irelevantna. Činjenica što je to potpisalo 150 uglednika ili nazovi-uglednika, kako tko od njih, u odnosu na stav Haaškog tribunala sigurno neće ništa bitno promijeniti. Puno je važnije da se pravnim sredstvima pokuša rušiti ono što se u optužnici inkriminira generalu Gotovini, a to se još nije pokušalo napraviti.

Ne vidim da je to na bilo koji način usmjereno protiv generala Ademija. Osim što njegov primjer pokazuje da se u slučaju Gotovine krenulo krivim putem. U inicijalnom dijelu podizanja optužnica, Gotovina je bio u apsolutno istoj procesnoj poziciji kao i general Ademi. I da je odabrao njegovu taktiku obrane, imao bi otprilike iste šanse da se brani sa slobode. Sada je Gotovina propustio neke šanse koje je Ademi iskoristio, a da ni na koji način nije došao u poziciju da trguje s nečim, da dovodi u pitanje svoj moralni integritet.

Svaka situacija u kojoj se izaziva sukob s Haaškim sudom ne ide u prilog optuženika. Naravno da bi Tribunal trebao biti imun na činjenicu da su pojedine vlasti nesklone bilo ideji samog Tribunala, bilo nekim njegovim konkretnim potezima. Kad kažem imun, onda mislim na odnos prema konkretnim predmetima i konkretnim okrivljenicima. No, isto tako jasno je da u Haagu sjede ljudi sa svim svojim vrlinama i manama i ako ih stalno iritirate, onda će bar podsvjesno imati negativniji stav prema optuženicima koji se doživljavaju kao dio sredine iz koje proizlaze. Da ne kažem kao produkti određenih političkih okolnosti.

Nemam nikakvih saznanja o tome, pa čak ni da će bilo tko biti optužen za Medački džep. Ne mislim da bi podizanje novih optužnica u bilo kojoj situaciji, na bilo koji način, bitno poboljšalo poziciju generala Ademija. On ima svoje inkriminacije i za njih jest ili nije odgovoran. Može se u sudskom postupku otkriti da Ademi nije odgovoran za zbivanja u Medačkom džepu, a da se onda implicitno nagađa da je odgovoran netko drugi.

Kao čovjek koji poznaje autora tog teksta, Jasnu Babić, vjerujem da ta priča nije izmišljena. Stoga mi se čini da su Gotovinini odvjetnici prvi put počeli razmišljati da se pravnim sredstvima poboljša pozicija njihova branjenika. I sigurno da svaki kooperativni pristup Tribunalu ne može slučaju štetiti generalu Gotovini. No, koliko mu on u ovoj pat-poziciji može pomoći, to je drugo pitanje.

Znate, najlakše se zaklinjati u velike ideje i zamatati u hrvatsku trobojnicu na tuđi račun. Mislim da general Gotovina pomalo shvaća da može biti predmet određenih manipulacija, adoracije i veličanja, ali da na kraju krajeva svi oni oko njega ubiru određene poene, dok njegova pozicija nije nimalo poboljšana. Dapače, vrijeme mu prolazi i sumnjam da ovako može normalno živjeti. On je najviše na šteti. Ako je njegova odluka da bježi od Haaškog suda, to je onda njegova stvar. Međutim, čini mi se da je on počeo razmišljati da se pokuša braniti pravnim sredstvima, a ne politikantstvom, proklamacijama i deklaracijama od kojih koristi imaju svi, osim njega.

Moram priznati da sam u to bio uvjeren. Međutim, sada kada gledam netom postignuti koalicijski sporazum, čini se da su čelnici petorke anticipirali to stanje i da postoji određeni konsenzus o daljnjoj suradnji s Haagom. U tom slučaju, ako je koalicija jedinstvena, tada Čondić i njegovi kolege nemaju neke velike šanse.