Te je večeri, naime, najjača oporbena stranka odbila ne samo glasovati za HSLS-ova političkog patrona, nego i svojim prisustvom uveličati njegovo ustoličenje u Račanov kabinet. Pritom nije pomogla ni činjenica da je Budiša svojim haaškim Frankensteinom, čiji su vitalni organi sazdani upravo od nakaradnog hadezeova demagoškog tkiva i nacional-liberalnog patosa koji ne priznaje čak ni tanašnu mogućnost da heroj iz obrambenog rata počini ratni zločin, osam mjeseci utjerivao strah u kosti svojim koalicijskim partnerima i podgrijavao sumorne slutnje o podzemnoj suradnji s HDZ-om.

Privremeno otkazivanje ove rezervne karte - tvrđi dio HSLS-a nikada nije krio da je njegov konačni cilj zapravo savez s desnicom - nije jedini iznenadni obrat političkog igrokaza u kojemu je predstavljeno svo prljavo rublje čiji je nepodnošljivi zadah građane već tjednima tjerao na panični bijeg iz kaotičnog koalicijskog teatra. Uporniji politički voajeri, željni najbizarnijih pikanterija iz života vladajuće koalicije, ipak nisu odoljeli u četvrtak navečer ne primijetiti s kakvim je grozničavim žarom Mario Kovač iščekivao da ga vladajuća koalicijska većina izabere u istu onu Vladu protiv koje je on prošloga ljeta tako predano glasovao. Salto mortale gotovo jednak korigiranom Budišinu stavu kojim je kupio mjesto u Vladinu kabinetu, a po kojemu se svi hrvatski državljani optuženi za ratne zločine moraju odazvati haaškim optužnicama. Istim onima kojima je prije osam mjeseci uzdrmao vlastitu koaliciju. Iako je recentne Budišine stavove o Haagu - doduše još ljetos - dijelio i Alojz Tušek, tajming promašen za prozaičnih osam mjeseci u konačnici ga je ipak koštao ministarske fotelje. No, kao prst u oku Budiša će u Vladi morati gledati Gorana Granića, čovjeka koji ga je, po vlastitim riječima, izdao i s kojim se do famoznog četvrtka navečer - do kada nije zasjeo u njegovu fotelju - odbijao čak i rukovati.

Politička trgovina u kojoj su "fotelje mijenjane za program" samo naizgled je premijera Račana ostavila postrance od lakrdijašenja na daskama koje život znače. Iako je tjednima grmio da neće prihvatiti ostavke ministara koji se smjenjuju samo zato što su se u političkom sukobu priklonili njemu, a ne šefu vlastite stranke, logika o izboru manjega od dva zla - imati Budišu i Kovača u Vladi na Iblerovu trgu još uvijek smatraju boljim rješenjem od prijevremenog izlaska na birališta - ostavila mu je prostor tek za sujetnu ocjenu po kojoj nema iluzija da će koalicija nakon ove hokejaške izmjene u HSLS-ovu taboru imati veći mir i stabilnost.

A to je rečenica koja ipak bolje pristaje epilogu tek jednog čina političke krize, čiji bi se dramatični igrokaz mogao vrlo skoro nastaviti.