E, Bože dragi, što sve mogu udruženi lova i televizija! S ono malo kamera, mnogo blještavila, još više (sve do milijun) kuna i s našom fasciniranšću čarobnom kutijom. Bez ikakve sumnje, kviz »Kako postati milijunaš« bit će jedna od najgledanijih emisija. Zbog - uz već one rečene - još nekoliko razloga. Dobrog, nedjeljnog, prime-time termina, jednostavne koncepcije i, što je, uz lovu koja jednako mami i natjecatelje, najvažnije za uspjeh kviza - voditelja. Tarik Filipović je čvrsto zgrabio svoju šansu i na Prisavlje ušao na najveća moguća vrata. Glede zvijezda i zvjezdica nikad nisam bio euforičan, ali u slučaju Tarika kao iz puške izgovaram, čak štoviše, pišem: »Zvijezda je rođena«. Nedjelja, ova i sve buduće, kao i buduće vrijeme na HTV-u, ako ga uspiju zadržati intrigatnim poslovnim ponudama, pripast će - zapamtite - Tariku Filipoviću.

Prvo: talentiran je. Drugo: sceničan, odnosno, voli ga kamera. Rekli bi mi muški zavidnici, a žene jednostavno: dobro izgleda. Treće: školovan je (glumac). Četvrto: izuzetne scenske kulture. Peto: šarmantan. Šesto: vlada se pred kamerama kao da je na televiziji rođen. Sedmo: ugoda glasa i odlične dikcije. Osmo... zar treba više?! Primijetili ste da u »Milijunašu« nema pjevača, spotova, viceva, gutača vatre, vađenja zečeva iz šešira, jeftinih gegova, premudrih rečenica, teškog scenarija... a sat vremena prođe kao treptaj oka. Zahvaljujući, dakako, koncepciji kviza, dramaturgiji love, odnosno moći i nemoći, te, moram ponoviti, izuzetnom Tariku Filipoviću, koji je svojim kolegama očitao bukvicu kako se treba vladati pred kamerama a da sve skupa na sliči na glumu kakva se upražnjavala ranih dvadesetih u diletatnskim društvima. Filipović upravo ležernošću, briljatnim dramskim pauzama, jednostavnim zagonetkama... dostiže napetost gotovo do ključanja. To se, naravno, ne može (samo) naučiti. Riječ je o iznimnom talentu, koji su Jasna Ulaga Valić i, dakako, stari lisac Lazo Goluža prepoznali. Dovođenje Tarika Filipovića na Prisavlje najbolji je transfer.

Aleksandar Stanković ponovo je u goste pozvao u drugi kaput presvučenog ali odavno pročitanog Ivića Pašalića, kojim se - kad HTV baš inzistira - treba baviti, kako nam ne bi ponovo zakucao na vrata i medije, opet, uzeo pod svoje. I kakvim se pokazao Ivić Pašalić? Ne velikim političarom, čak ni iznadprosječnim intrigantom, već besramnim demagogom koji je umislio da smo svi mi, trpeći ga šest, sedam silničkih godina, otišli na kvasinu pa ništa od onog što je radio (na Pantovčaku) zapamtili nismo. Iako je pokušavao sat vremena prodavati rog za svijeću, na kraju »Nedjeljom u 2« priznao je da se centar odlučivanja o medijima, što, kada i gdje (ne) objaviti, preselio s Pantovčaka, dodao bih: njegove kancelarije, na Gornji grad. Dakle, na Pantovčaku se Dnevnik ipak - uređivao. A insinuacijom da se danas to isto radi u Banskim dvorima nastoji relativizirati svoju krivicu. I zato je neukusno i nemoralno da upravo Ivić Pašalić dijeli lekcije o slobodi medija, koje je godinama gušio. Naravno, o tome nije ostavljao pismene tragove.