ZAGREB, 25. ožujka - Baš kao i prije godinu dana, Srbija opet čeka američki deadline 31. ožujka s nepoznanicom oko zakonske suradnje s Haaškim sudom za ratne zločine. Tog je dana 2001., minutu do ponoći, Slobodan Milošević akcijom policijskih specijalaca izveden iz dedinjske vile »Mir« i otpremljen u beogradski Centralni zatvor, a američki je Kongres mogao mirno u jugoslavenski proračun spustiti 130 milijuna dolara najavljene financijske pomoći, uvjetovane suradnjom s Haagom.

Milošević je u svrhu političke trampe već potrošena roba, a u Srbiji i dalje nema konsenzusa oko suradnje s Tribunalom. Usvajanje širokog zakonskog okvira za tu suradnju (početkom ožujka) zavaralo je mnoge promatrače koji su procjenjivali da su se stvari maknule s mrtve točke. No, to je samo opći dogovor stranaka u 17-članoj koaliciji sa vrlo slabom karikom u vidu Demokratske stranke Srbije predvođene jugoslavenskim predsjednikom Vojislavom Koštunicom. Dogovor bi tek trebalo usuglasiti s koalicijom »Za Jugoslaviju« koja u federalnom parlamentu predstavlja Crnu Goru, a u politici je na tragu Miloševićevog »jugoslavenstva«.

Srbijanska vrhuška u međuvremenu igra igru toplo-hladno glede legitimnosti i autoriteta Suda, pa je čak i premijer Zoran Đinđić, inače osvjedočeni pragmatičar kako u pitanju Haaga tako i u svemu ostalome, u jednom trenutku ustvrdio da je Haag cirkus i da on ne može izručiti Ratka Mladića jer bi to, rekao je, izazvalo građanski rat u Srbiji! Srbijansko je javno mnijenje, ionako sumnjičavo spram Suda, još više zbunjeno takvim komentarima i pita se kako se Đinđić u budućim izručenjima uopće može oslanjati na Statut Suda - što on također tvrdi - kad ovakvim izjavama više hrabri nacionalističke ekstremiste nego što učvršćuje zakonitost i vlastito samopouzdanje. Ovakva prevrtljivost sigurno neće biti od koristi kad se, u posljednjim satima, opet netko bude spakirao za Scheveningen. Ona samo pomaže da se jasno vidi kako, što god učinila, vlast neće imati pobudu u uvjerenju da je Haaški sud pravo mjesto za rasvjetljavanje ratnih zločina zastrašujućih razmjera, a samim tim i za katarzično ozdravljenje nacije, već samo iznuđeni potez da se iskamči još neka stotina milijuna dolara međunarodne milostinje.

Nema naznaka tko bi ovaj put mogao biti cijenom nepunih sto milijuna dolara američke pomoći o kojoj će Kongres odlučivati 31. ožujka kad zaokružuje fiskalnu godinu. Hoće li se Amerikanci zadovoljiti nekim manje »vrijednim« optuženikom, ili će u paketu zahtjeva biti, uz donošenje zakona o suradnji s Haaškim sudom, i usvajanje Daytonskog sporazuma u Saveznoj skupštini odnosno daljnje kidanje veza sa Republikom Srpskom te puštanje kosovskih Albanaca političkih zatvorenika saznat će se vjerojatno u posljednji tren.

Pavković je objasnio kako »nije u interesu vojske da štiti počinitelje bilo kojeg krivičnog djela, pa ni zločina koji se odnose na kršenje međunarodnog humanitarnog prava«. Navodeći da je VJ poštivala sve odredbe međunarodnog humanitarnog prava, međunarodnih konvencija i pravila ratovanja, on je rekao da su protiv pojedinaca koji su »odstupili od toga i kršili odredbe međunarodnog humanitarnog prava poduzete mjere krivičnog gonjenja pred vojnim sudovima. Također je rekao da njegov ostanak na dužnosti nije prepreka za reformu vojske, kao ni za pristupanje Jugoslavije euroatlantskim integracijama.

Predsjednik Vojislav Koštunica je pak u intervjuu dnevniku Politika ocijenio da će izručenja na osnovi izravne primjene haaškog statuta izazvati nove političke potrese na političkoj sceni, među strankama i u državi.