Ustavni članak 75. omogućuje da se imunitet saborskog zastupnika utvrđuje kako se kome i kada svidi? / Kad bi pitanje skidanja imuniteta bilo zadržano samo na logičkom rješenju neodgovaranja za rečeno i izglasano u Saboru, lakše bi se mogla utvrditi i potrebna većina za odluku o nečijem mandatu / Biti odgovoran za rečeno i izglasano, značilo bi pravu odgovornost za politiku provođenu u sabornici / Slučajevi u kojima se želi procesuirati sumnja za sudjelovanje u kriminalu, u nezakonitoj pretvorbi i sličnim okolnostima ne mogu se izvesti po zakonu i u nezavisnom sudu

Koliko god prvi imunitet bio logičan, štiteći saborskog zastupnika od posljedica njegova rada u parlamentu, govorenja u radnim tijelima i na plenarnoj sjednici, a posebno učinaka glasanja, toliko je dvojbeno drugo citirano rješenje. Jer, očito je ustavotvorac nešto htio, pa se u htijenju zapleo. Treći stavak signalizira da se imunitet iz sklopa saborskog mandata širi i na građanski život tog istog zastupnika.

Potvrđuje to i četvrti stavak 75. članka. Dakle, za ono što je kao »civil« počinio, saborskog se zastupnika može pritvoriti, ako je zatečen u izvršenju kaznenog djela za koje je predviđena kazna dulja od pet godina zatvora. O tome tijela progona moraju izvijestiti predsjednika Sabora, Imunitetsko povjerenstvo daje dozvolu za zatvaranje i nastavak postupka, ako parlament nije na okupu, uz obvezno naknadno odlučivanje Sabora.

Najnovije rasprave o imunitetima zastupnika za djela koja nemaju nikakve veze s njihovim saborskim radom pokazuju posljedice tog ustavnog rješenja. Slučajevi u kojima se želi procesuirati sumnja za sudjelovanje u kriminalu, u nezakonitoj pretvorbi i sličnim okolnostima ne mogu se izvesti po zakonu i u nezavisnom sudu. Raspravljajući o osobi zastupnika i razlozima za i protiv skidanja imuniteta, parlament se pretvara u sudnicu. Padne li imunitet, zastupnik je nedužan, skinu li mu ga običnom većinom - zastupnik je kriv. Bez suca i suda.

Posebno je nezgodno kad zbog takvih »izvansaborskih« djela o imunitetu saborskog zastupnika iz oporbe odlučuje većina na vlasti. U ovdašnjim prilikama, politika se pojavljuje i tamo gdje je nema, ustavno rješenje o imunitetu mogućnost političkih obračuna nudi na pladnju. I to samo zato što je pojam imuniteta raširen s mandatnog na svakodnevni život saborskih uposlenika.

Što, ako u okolnostima primjene trećeg i četvrtog članka 75. ustavne odredbe Sabor a priori ili naknadno ne skine imunitet vijećniku? Znači li to da se postupanje policije, Državnog odvjetništva i suda mora odmah prekinuti? Da, to znači da se zastupnik može »sakriti« u svoju »saborsku škuljicu« ma koliko mu težak paragraf visio nad glavom. Što onda ostaje od načela toga istog Ustava, da su svi pred zakonom jednaki?

Ovako, kako piše, do rasprave o većini se i ne može doći. Sam je Ustav ponudio previše prepreka i - neustavnosti.