Slobodna Dalmacija: 27. 03. 2002.
Dr. IVO JOSIPOVIĆ, STRUČNJAK ZA PITANJA HAAŠKOG SUDA
Milošević koristi sud da bi se pretvorio u mit
Milošević, koji vjerojatno ne očekuje povoljnu presudu, očito postupak želi iskoristiti da se pretvori u mit. Bilo bi žalosno kad bi u tome uspio - Da Haag vjeruje kako su državna tijela motivirala ili organizirala bijeg generala Gotovine, imali bismo vrlo ozbiljne međunarodne poslj
edicePiše: Bisera LUŠIĆ
U povodu najave novih haaških optužnica za Hrvatsku, o suradnji naše zemlje s Tribunalom i mogućim posljedicama dolaska novih zapečaćenih kuverti u Zagreb, razgovarali smo s dr. Ivom Josipovićem, uglednim zagrebačkim profesorom s Pravnog fakulteta i jednim od najvećih domaćih pravnih stručnjaka za haaška pitanja.
Kako ocjenjujete suradnju Hrvatske s ICTY-jem u svjetlu najave novih optužnica za hrvatske državljane? Koliko će pitanje Haaga ponovno potresti domaću političku scenu?
Suradnja Hrvatske i ICTY-ja u očitoj je uzlaznoj liniji. Dakako, neki tu činjenicu cijene vrlo pozitivnom, a drugi vrlo negativnom. Sigurno je da će nove optužnice ponovno uzburkati strasti, ne samo na političkoj sceni. Naime, Haag nekima služi kao odličan povod za otvaranje političkih obračuna.
Haag ima loš "marketing"
Osim toga, Haag se nije u najširim krugovima hrvatskih građana u dovoljnoj mjeri nametnuo kao zaista pravedna i nepristrana sudska instancija, pa i od tuda mogućnost da protivnici Haaga animiraju veći broj ljudi. Razloge tome treba tražiti u "lošem marketingu" Haaga, ali i u njegovoj sustavnoj diskreditaciji od strane nekih domaćih krugova. Haag bi mogao, i morao, raditi bolje, ali se teško može argumentirati njegova navodna nepristranost na šte
tu Hrvata. Brojke o podignutim optužnicama to najbolje govore.Na tom tragu, koliko ima istine u navodima da se i Haag povodi pitanjem reciprociteta? U ovom konkretnom slučaju Hrvatskoj se prijeti novim optužnicama, u vrijeme kada službenom Beogradu istječe rok za izručenje optuženika?
Haag nikako ne bi smio optuživati jedne samo zato što optužuje druge. Ne vjerujem da Haag vodi takvu politiku. Međutim, "tajming" optužnica koje imaju osnovu može biti dio politike Haaga kojom želi pokazati da prema svima ima jednake kriterije. Za mene ključ ocjene Haaga nije dominantno u pitanju kada su optužnice podignute, nego jesu li one osnovane.
Držite li da je početak suđenja Slobodanu Miloševiću prekretnica u radu Haškoga suda? Hoće li, zahvaljujući tome, dobiti potvr
du vjerodostojnosti?Na žalost, dosadašnja je praksa pokazala da tužiteljstvo nije uvijek dobro pripremljeno za rasprave, pa se i nakon podizanja optužnice vode dugotrajne istrage. Optužnica protiv Miloševića mi se čini do sada najuvjerljivijom. No, početak suđenja nije bio odviše briljantan za tužiteljstvo.
Uhićenje Karadžića bit će plus
U svakom slučaju, suđenje Miloševiću podiže vjerodostojnost Haaškog suda. Sigurno je da će uhićenje drugih okrivljenika, posebice Karadžića i Mladića, značiti dodatni plus za Haag. No, bez obzira na njegove slabosti, pretjerano bi bilo ustvrditi da sada Haag nema vjerodostojnost. Uostalom, bio je važan uzor za osnivanje stalnoga međunarodnog kaznenog suda.
No, budimo jednakih kriterija i usporedimo njegov rad, trajanje postupaka, dužinu pritvora, uvjerljivost presuda, s onim domaćeg pravosuđa, pa onda izrecimo konačnu ocjenu o njegovu radu.
Kako komentirate sam način obrane Slobodana Miloševića?
Milošević, koji vjerojatno ne očekuje povoljnu presudu, očito postupak želi iskoristiti da se pretvori u mit. Bilo bi žalosno kad bi u tome uspio i postao političkom i domoljubnom ikonom srpskog naroda. Općenito, bilo bi strašno da ijedan osuđeni ratni zločinac postane, ili ostane, heroj u svojoj domovini.
Zbog čega Hrvatska ne može "preduhitriti" Haag pa da za ratne zločine postupke pokrene domaće pravosuđe? Čini se da je takva praksa tek rijetkost u Hrvatskoj?
O tim bi razlozima bilo bolje pitati tijela kaznenog progona. Osobno, glavni razlog vidim u nedostatku političke volje i hrabrosti. Osim toga, često se zaboravlja kako progon zločina nema za svrhu udovoljavanje Haagu, pa ni to da ga se "preduhitri". Civilizirana država kažnjava zločine radi svog pravnog poretka, osjećaja pravičnosti i poruke kako se zločin ničim ne može opravdati, ponajmanje domoljubljem.
Na koji način, prema Vašemu mišljenju, na suradnju Hrvatske s Haagom utječe to što se Ante Gotovina još uvijek nije predao Sudu?
Sigurno je da bijeg generala Gotovine nije doprinos suradnji. Međutim, Haag očito vjeruje da je on rezultat slabosti i nesnalaženja državnih tijela u određenom trenutku, a ne smišljena i od državnih tijela organizirana opstrukcija suradnje.
Bijeg Gotovine
Način na koji je bila napisana optužnica, pri čemu mislim na njezine elemente koji nisu u neposrednoj funkciji utvrđivanja pojedinačne kaznene odgovornosti, nije bio najsretniji i pridonio je navedenim slabostima na hrvatskoj strani. Mislim da je Haag toga svjestan. Da Haag vjeruje kako su državna tijela motivirala ili organizirala bijeg generala
Gotovine, imali bismo vrlo ozbiljne međunarodne posljedice.Kako komentirate sve češće puštanje haaških optuženika na privremenu slobodu? Radi li se o pukome manjku "kapaciteta" u Haagu ili se na taj način nastoji ublažiti činjenica da su suđenja u Haagu dugotrajna, a da optuženici već u startu moraju čekati dugo na početak samog suđenja?
Razlozi su višestruki. Jedan je svakako i dugotrajnost čekanja na početak postupka. I veći broj optuženika je zasigurno razlog liberalnijeg pristupa puštanju na slobodu. Podsjetio bih da su sve donedavno Pravilnik o postupku i dokazima i na njemu utemeljena praksa bili vrlo restriktivni u puštanju okrivljenika do suđenja i da se to prakticiralo samo u slučajevima najteže, rekao bih, terminalne bolesti okrivljenika.
Ademi i uvjeti
Nedavno je Pravilnik liberaliziran, a Sud je počeo češće puštati okrivljenike. Glavni uvjeti, sigurnost da neće biti ugrožavanja svjedoka i žrtava, da neće doći do bijega, te da se na drugi način neće ometati postupak, dopunjavani su zahtjevom da okrivljenik "surađuje s tužiteljstvom". U slučaju generala Rahima Ademija odstupilo se od toga posljednjeg uvjeta.
Sprječavanje bijega nastoji se osigurati jamstvom država da će imati nadzor nad okrivljenikom i osigurati njegov dolazak u Haag. Tako što je moguće samo u situaciji u kojoj države znatno bolje surađuju s Haagom nego što je to bio slučaj do prije nekoliko godina.
Je li to slučaj i s Republikom Srpskom, odnosnom puštanjem Biljane Plavšić?
Puštanje Biljane Plavšić očito je iznimka. Republika Srpska slabo surađuje sa Sudom. Međutim, očito je da su međunarodni protektorat u BiH, koji jamči da međunarodne postrojbe mogu uhititi Biljanu Plavšić, i suradnja okrivljenice s tužiteljstvom bili važniji od (ne)suradnje Republike Srpske.
U kojoj je fazi tužba Hrvatske protiv SR Jugoslavije pred Međunarodnim sudom pravde? Kada bi bilo realno očekivati konačnu odluku? Nastavlja li službeni Beograd s praksom odugovlačenja?
Tužba protiv Jugoslavije
Postupak je u fazi u kojoj teče rok Saveznoj Republici Jugoslaviji da odgovori na naš Memorijal (tužbu). Rok teče i za sada se ne bi moglo reći da Beograd odugovlači. Trajanje postupka, ako ne dođe do nekakve nagodbe, može biti i više godina. Rad na tužbi bio je, zbog različitih razloga, vrlo težak, a sam postupak krij
e brojne pravne zamke, ali i političke.Brine me što je, nakon što je naša tužba predana i nakon što su se političari uslikali uz gotovo tri tisuće njezinih stranica, ona za njih praktično prestala postojati. Neki pravni potezi ovise o političkim odlukama i njih ne može donijeti tim pravnika koji radi na predmetu.
Isto tako, trebalo bi omogućiti nastavak rada na pripremi rasprave. Ako se zanemare kontinuirane pripreme i praćenje predmeta, uspješna izrada tužbe u zadanim rokovima nakon Rivkinova polufabrikata koji je uputio Sudu, uz nastavku je postupka teško ponovljivo čudo.
Impresivna Carla del Ponte
Ako biste uspoređivali mandate dosadašnjih glavnih tužitelja, čime bi bio obilježen mandat Carle del Ponte, odnosno je li ona napravila svojevrsnu prekretnicu u
radu Tribunala?Carla del Ponte unijela je novu odlučnost u rad tužiteljstva. Njezina energija i upornost, impresivne su. Uza sve neosporne vrline koje ima, volio bih i da je kritičnija prema radu svojih suradnika i da od njih zahtijeva kvalitetniji rad na istragama i optužnicama.
Skupa bi bila cijena raskida s Haagom
Kad Hrvatska u budućnosti ne bi ispoštovala zahtjeve Haaga, kako bi se to odrazilo na njezinu međunarodnu poziciju?
Mislim da su sve relevantne stranke u Hrvatskoj svjesne da opstrukcija Haaga nije moguća bez vrlo ozbiljnih političkih i ekonomskih posljedica. Praksa je pokazala da su toga svjesni i sadašnja vladajuća koalicija i HDZ, koji je za svoje vlasti, više ili manje nevoljko, ipak ispunio sve najvažnije zahtjeve Haaga. Međunarodno pravo, Rezolucija 827 Vijeća sigurnosti, Statut MKS-a, Pravilnik o postupku i dokazima, te drugi izvori prava nedvojbeno traže od svih država, pa i od Hrvatske, punu suradnju. Jasno, to se pravo nekome ne mora sviđati.
Politička odluka koja bi rezultirala nepoštovanjem tog prava, moguća je. No, onaj tko bi donio tu odluku, ili tko u javnosti zagovara rješenja koja ograničavaju suradnju, trebao bi javnosti obrazložiti i moguće posljedice. Političari iz različitih stranaka olako zagovaraju ovakvu ili onakvu promjenu politike prema Haagu ili promjene Ustavnog zakona o suradnji s MKS-om.
U dijelu javnosti stvorena su nerealna očekivanja kako bi Hrvatska mogla tražiti i dobiti promjene Statuta MKS-a ili odlukom Sabora ograničiti nadležnost Haaga tako da ona ne obuhvaća pojedine akcije ili vremenska razdoblja. Haag ima nadležnost kakvu mu je odredio Statut i ni jedna država svojom odlukom to ne može promijeniti. Moguće je donijeti političku odluku o nesuradnji, a
li i snositi posljedice za nju.