Slobodna Dalmacija: 27. 03. 2002.
POMPOZNO NAJAVLJENI MALI DAYTON "UTOPIO" SE U MILJACKI KRAH PREGOVORA
Razgovori koji su danima vođeni "u konstruktivnoj atmosferi", kako nas je danima izvješćivao Petritsch, doživjeli su potpuni krah, a svi oni koji su razgovore pratili imali su prigodu naučiti mnogo o tome kakva je, za razliku od one zapisane u bezbrojnim sporazumima, stvarna situacija u BiH
Piše: Milo JUKIĆ
Iako je visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH, Wolfgang Petritsch, posljednjih dana uvjeravao javnost da je 80 posto problema oko usuglašavanja ustavnih promjena u BiH već riješeno, te da ostaje usuglasiti još samo nešto malo tehničkih detalja, ispostavilo se da je još jednom, po tko zna koji put, u pitanju bilo tek zaobil
aženje istine u širokom luku koje bi se, kad bi se u istom takvom luku zaobišla pristojnost, moglo nazvati riječju koja najbolje označava što je stvarno u pitanju. To je, naravno, riječ laž.Razgovori koji su danima vođeni "u konstruktivnoj atmosferi", kako nas je osobno i posredstvom svojih službenika, danima izvješćivao Petritsch, doživjeli su potpuni krah, a svi oni koji su razgovore pratili, kako obični ljudi, tako i visoki politički dužnosnici, imali su prigodu naučiti mnogo o tome kakva je, za razliku
od one zapisane u bezbrojnim sporazumima, deklaracijama, rezolucijama..., stvarna situacija u BiH i njezinim entitetima, te političkim i nacionalnim skupinama.Jedinstveni Srbi
Srpski političari na razgovorima su uspjeli održati gard kakav imaju od dana kada je stvorena Republika Srpska, a koji, u biti, znači: možemo se međusobno tući "do krvi", ne moramo poštovati nikakva pravila kad je u pitanju osvajanje birača i njihovih glasova, ali, u srazu s međunarodnom zajednicom i druga dva naroda moramo biti jed
instveni.Zato su oni koji ne znaju za sve međusobne optužbe i podmetanja u proteklim godinama, primjerice Milorada Dodika i Dragana Kalinića, lako mogli pomisliti da ova dvojica dolaze iz iste stranke.
Jednostavno, u Republici Srpskoj, unatoč javnim i tajnim milijunima međunarodne zajednice uloženih u projekt "srpski političar u Republici Srpskoj — naš čovjek", takav čovjek koji bi doveo u pitanje Republiku Srpsku ili "prava srpskog naroda", za koja uopće nije upitno da su ostvarena genocidom, još nije nađ
en. Postignuti su samo kontraefekti: SDS je jači nego ikad.Tragična pozicija Hrvata u BiH najbolje je vidljiva u činjenici da su njihovi politički predstavnici došli u situaciju da moraju učiti — od Srba! Činjenica je, naime, da su, doslovno, prvi put sve hrvatske političke stranke postigle konsenzus oko pitanja što to Hrvati žele u BiH.
Druga je stvar što Hrvati nemaju u BiH ništa što je stvarno njihovo onoliko koliko je Republika Srpska stvarno srpska, no, shvatili su da će, ako ne budu zastupali jedinstv
ena gledišta, i one mrvice od stvarnih, a ne u zakonima i ustavu zapisanih prava, lako i brzo izgubiti.Izuzetak su, naravno, hrvatski političari u SDP-u, no, kako je općepoznato da je stvarni utjecaj jednoga Joze Križanovića, najviše rangiranog Hrvata iz SDP-a u izvršnoj vlasti, nikakav, nije čudo što više ni sarajevski mediji ne spominju SDP-ove Hrvate kao izuzetak, kad navode stavove hrvatskih političara u pregovorima.
Drukčije, kad je u pitanju SDP, nije ni moglo biti, s obzirom na stavove koje socijaldemokrati zastupaju kad je u pitanju važnost nacionalnog u uređenju države Bosne i Hercegovine.
Zubak brani HDZ
Zbog svojih stavova zvanih "sve u suglasnosti s europskim i svjetskim konvencijama o pravima naroda", koji u prijevodu znače "ne možemo mi pričati o nacionalnim pravima, jer će nam se stranka raspasti", SDP, a posebno njegov čelnik Zlatko Lagumdžija, u sarajevskim su pisanim medijima iskritizirani žešće nego ikada dosad.
Ne, naravno, u kontekstu prava Hrvata, u kojem smo spominjali Jozu Križanovića, već u kontekstu činjenice da se ni iza uha nisu počešali oko zaštite prava Bošnjaka i "svih onih kojima je Bosna na srcu".
Žešće su sarajevski mediji napali jedino HDZ i to zbog zastupanja stavova koje su njihovi sadašnji kritičari godinama zastupali: da
svi narodi u oba entiteta moraju imati ista prava.Jest činjenica da je HDZ dugo vremena stvarno zastupao samo hercegovačke, a tek formalno i srednjobosanske, posavske i Hrvate u Republici Srpskoj, no lakše je shvatljiva promjena nabolje HDZ-a nego promjene nagore u stavovima sadašnjih kritičara kojima je bilo dovoljno što je Petritsch proglasio HDZ "nekonstruktivnim u razgovorima", da sami sebi skoče u usta i da kritiziraju ono za što su se do jučer, dok gazda Petritsch nije otkrio pravo lice, i sami zal
agali.Naravno, kritičari su ušutjeli tek kad je stvar došla do toga da je Krešimir Zubak morao braniti HDZ od Petritschovih napada i kad se vidjelo da čak i oni među Hrvatima, kojim je naklonost međunarodne zajednice nogo bitnija od naklonosti Hrvata, misle isto kao i Ante Jelavić.
Petritschu sada ne preostaje mnogo manevarskog prostora: Ako udovolji zahtjevima hrvatskih stranaka (a identično mišljenje, da se bez Doma naroda u Republici Srpskoj ništa ne da napraviti, ima SDA i većina političkih čimbenika iz Federacije), i umjereniji srpski političari, tipa Ivanića i Dodika, naći će se pred dvojbom "glasovi birača i dugoročni politički utjecaj ili Petritschova naklonost i skori silazak s političke čscene".
Ako udovolji Ivaniću, Dodigu, Petritsch, rekli smo, automatski udovoljava i Mirku Šaroviću, a optužnica protiv Radovana Karadžića postaje besmislena. Hrvati će, naravno preko HDZ-a, vjerojatno odmah izbaciti karte trećeg entiteta, a Bošnjaci, kroz SDA (otvoreno) i Stranku za BiH (prikriveno, ali istom čvrst
inom), uložili sve snage u zbijanje redova svih onih koji su za multietničku BiH po njihovoj mjeri — od Cazina do Jemena i Kaira.Bijes Bošnjaka
Ako se usudi otići, a ne proglasiti ustavne promjene, Petritscha će u Banjoj Luci komotno moći odlikovati "Ordenom Radovana Karadžića sa zlatnim vencem", a u Sarajevu će ga pljuvati oni koji su ga nekoliko posljednjih godina tapšali po ramenu.
Kako god, Padyja Ashdowna, uz antagonizme Srba (zbog svjedočenja na suđenju Slobodanu Miloševiću) i Hrvata (salveta Franje Tuđmana), čeka i bijes Bošnjaka zbog činjenice da, kako godine prolaze, postaje sve jasnije da je sudbina Bosne odlučena puškama i topovima, a da su prava na papiru (imali su ih i Srebreničani 1995.) potpuno nerelevantna stvar.