ZAGREB, 26. ožujka - Cijelu je stvar prva zakuhala sveučilišna profesorica Mirjana Kasapović. Stavila je, naime, upitnik nad ustavnost Budišina izborenog položaja zamjenika predsjednika Vlade.

Pokrenuti problem, prije no što ga se dohvate političke guje, valjalo bi raspraviti pravnički, baš onako kako je to ponudila dr. Kasapović. Jer, zašto Ustav pa onda i Zakon o Vladi uopće definiraju sastav premijerskoga kabineta ako je moguće da se instalira institucija vicepremijera bez obzira što je propisi ne spominju. Novi Ustav u 108. članku definira kabinet kao ekipu sastavljenu od premijera, jednoga ili više potpredsjednika i ministara. Zakon o Vladi je, pomalo na svoju ruku, triput mijenjao definiciju vrha izvršne vlasti. Prvi put uz ustavni opis dodaje se i kategorija »drugih članova Vlade«. Drugi put, odmah nakon novog saborskog saziva, mijenja se Zakon o Vladi, otpadaju potpredsjednici i ministri pa se Vlada definira kao ekipa predsjednika i drugih članova. Potkraj 2001. još se jednom prčka po toj odredbi pa sad Vlada podrazumijeva predsjednika, jednoga ili više potpredsjednika i druge članove.

Naravno da je politička pragma sklona pod pojam »drugih članova« uvrstiti i vicepremjera. Ali, logika pisanja zakonskih normi isključuje tu mogućnost. Kad nomotehničari (stručnjaci koji znaju kako se piše zakonska norma) nabrajaju u paragrafu, onda slijede logiku »od najvećega do najnižeg pojma«. Prema tome, sintagma »i drugih« navedena na kraju popisa članova Vlade ne može ni slučajno obuhvatiti zamjenika premijera, jer je on hijerarhijski i prije potpredsjednika ma koliko ih bilo, i prije ministara.

S obzirom da je vicepremijer Dražen Budiša član užega kabineta, šef osjetljivih sektora unutarnje i vanjske politike, svrstati ga u »druge članove« bila bi puka pejorativnost. Povrh toga, bio bi to znak da je on u Vladi povremen i privremen. Kako to praktično nije tako, upozorenje o neustavnosti njegova položaja treba shvatiti vrlo ozbiljno.

Što, nadalje, znači Budišin potpis na nekom, nedajbože, međunarodnom papiru kojim Hrvatska na sebe preuzima obveze što ih je on parafirao? Ne znači ništa u pravnom smislu, u političkom može eventualnim partnerima signalizirati da je riječ o neozbiljnoj državi koja za sugovornika ističe nezakonito postavljenu osobu. Kako se o Hrvatskoj u inozemstvu zna i više nego što bi trebalo, ne treba čuditi odbiju li strana izaslantva, ma s kojim ciljem dolazila u zemlju, Budišu kao sugovornika. Iz istog razloga.

Želeći isforsiranu krizu Vlade što prije slijepiti pragmatičnim tutkalom, premijer Ivica Račan jednostavno nije stigao ili nije želio petljati se još i sa zakonskim definicijama. Cilj je bio smjestiti Budišu na željeno mjesto i što prije ga zabaviti nekim poslovima. Ako je to i bio cilj, pravnik Račan zaboravio je i pravničku sitnicu: koliko je legalna Vlada koju vodi sjedi li na izmišljenom mjestu njegov zamjenik? U pitanju je i njegov položaj mandatara, posebno nakon što nije krio ljutnju prilikom potpisivanja ministarskih vjerodajnica i Budiši i Vojkoviću i Kovaču. Ali, to je već čista politika.