Svake godine u isto doba, u španjolskom gradu Pamploni organizira se utrka ljudi i bikova gradskim ulicama. Ta utrka glavna je turistička atrakcija Pamplone. Svake godine, već treću godinu zaredom, u proljeće Zagrepčani izlaze na lokalne izbore. Budu li gradske vlasti, posebice Milan Bandić, dovoljno uporne, ta tradicija možda postane zagrebačka turistička atrakcija.

Čim je predsjednik SDP-a i Vlade Ivica Račan slijepio koaliciju na državnoj razini i otputovao u Bukurešt, Milan Bandić nastavio je odljepljivati koaliciju na gradskoj razini. Zaključak gradskih SDP-ovaca da koalicija s HNS-om više nema smisla, znači da ćemo ponovno na birališta. Dva SDP-ovca - Boris Šprem i Nenad Stazić - nisu se složili s takvim stavom. Ta dva pripadnika Račanove struje Bandiću stvarno idu na živce. To je on neizravno potvrdio usporedivši ih s HNS-ovcima Srećkom Ferenčakom i Moranom Paliković Gruden. I gradonačelnica Vlasta Pavić shvatila je da je smisao nestao, pa je podnijela ostavku. Uostalom, je li moglo biti gradonačelničkog smisla za osobu koja je izjavila da bi Milana Bandića najviše željela vidjeti na mjestu gradonačelnika Zagreba.

Milan Bandić, od kobnog skretanja udesno u subotu, 5. siječnja, uporno pokušava dokazati da koalicija s HNS-om ne funkcionira. Zanimljivo - koalicija ne funkcionira, a njezini predstavnici (Bandić redovito) govore kako Zagreb funkcionira normalno. Građanima-biračima baš i nije jasno oko čega se to glože SDP i HNS, jer čak ni podjela fotelja nije bila upitna. No, zato je sve jasnije da je gradonačelnička fotelja najjači afrodizijak za Milana Bandića. Kako mu s HNS-om nije išlo lako, potrebno je potražiti novog partnera. Kako u gradskoj skupštini nema poželjnih partnera, jedini izlaz su izbori. Tako bi se i Milan Bandić mogao vratiti tamo gdje ga želi gledati Vlasta Pavić. Birači neće ponovno izravno birati gradonačelnika, iako to žele, i baš takvi izbori bili bi najjači motiv biračima da uopće na njih izađu. Tako će novi gradski izbori biti mali korak nazad za demokraciju, ali veliki skok naprijed za partitokraciju.

U poplavi podataka sadržanih na 130 stranica godišnjeg izvještaja Državnog odvjetništva, skriveni su podaci o efikasnosti cijele službe. Naime, ne vide se onoliko koliko bi to trebalo iz jednostavnog razloga što je izvješće uglavnom posvećeno kretanju kriminaliteta. O tome piše u policijskim, sudskim i sličnim izvorima. Znatiželju baš za tim podacima o radu pokazala je ministrica pravosuđa Ingrid Antičević Marinović još prije mjesec dana.

Kad se vrati iz Istanbula, ministrica će sasvim sigurno reći je li zadovoljna izvještajem i prije travanjskog zasjedanja Sabora te sadržava li ono baš one podatke koji su je svojevremeno zanimali. To bi bilo sasvim korisno, dapače, korisnije od moguće rasprave o zimskom zahtjevu HDZ-a da se glavni državni odvjetnik Radovan Ortynski smijeni s dužnosti. Jer, prođe li rasprava o tužiteljskom izvještaju u znaku personalne rasprave, i padnu li osobne ocjene umjesto ocjena tužbe, spisateljski trud Ortynskog i njegovih bit će - uzaludan posao.

Točno, tužiteljska služba ustrojena je tako da je prvi čovjek ključan za sve one ispod njega. Zato ga je onako uporno i zastupao premijer Račan, opraštajući mu razloge zbog kojih je prisega Ortynskog pred Tomčićem jednom bila odgođena. Zato je Vlada »preskočila« raspraviti o zahtjevu dvojice zagrebačkih odvjetnika koji su u najavi imenovanja teško optužili Ortynskog zbog zloupotrebe prava i zakona počinjenih na mjestu istražnoga suca. Točno je, međutim, i to da je Državno odvjetništvo izuzetno važna poluga u borbi protiv nezakonitosti i svih ostalih kriminala (o čijim veličinama izvještaj obiluje). Znači, nije dovoljno zadržati ili »oderati« Ortynskog, nego reći rade li državna odvjetništva kako treba ili ne, uspijevaju li pravosudno realizirati ono o čemu ulica »sve zna« ili u postupku koriste nezakonite prečice zbog čega »neosuđeni lopovi« šetaju na slobodi.