Vjesnik: 02. 04. 2002.

Kakve veze ima žderačina s humorom?

BRANKO VUKŠIĆ

O.K. Pojavila se u Dnevniku Melinda Kurilj Antunović. Primjećeno je. I zapisano. Kao drukčije... Kao osvježenje... Uostalom, svaka je promjena u prisavskoj žabokrečini dobro došla. Jer, budi nadu - najčešće lažnu - kako će, ipak, biti bolje. M. Kurilj, ponavljam, ima gard u sebe sigurne osobe, i zato joj se vjeruje. Više nego drugima. No, time je gledateljstvo mogla osupnuti prvim, drugim ili trećim vođenjem Dnevnika a sada bi trebalo napraviti korak dalje. Ne više vizualni, nego - sadržajni. Svaki bi novi urednik već u svom prvom nastupu napravio pokoji konceptualni pomak. Ali, na žalost, M. Kurilj gaca po istom blatu, istim, sitnim, predvidljivim, monotonim korakom.

Ne može se - reći će lumeni s Prisavlja poput Olivera Dražića - ništa za tako kratko vrijeme napraviti, promijeniti. Naročito ne na bolje. To, naravno, nije točno. Može, može... No, i dalje je prisavski maksimum profesionalni minimum. Za događajima loših dana čak i malo niže.

Da su još koji dan potrajali blagdani, te da još koji dan ne izlaze dnevne novine, doista bi se obistinila ona pretpostavka Damira Matkovića: ne bi bilo ni Dnevnika. Barem ne s vlastitim, problematiziranim temama i - vijestima. Za HTV je život stao na četiri dana, pa nas se u to vrijeme šopalo starim dokumentarcima i filmovima.

I, naravno, prigodnim "Našima i vašima", koji su se trudili svjedočiti kako je na HTV dobra emisija - eksces. I ovaj put scenaristu Ragužu te novoj redateljskoj akviziciji Zoranu Sudaru - neuspio. U potpunosti. Zapravo, bio je to neugodan debakl, za vrijeme kojeg sam - iako s "Našima i vašima", kunem se, nemam ništa - svako malo, od neugode, umjesto u ekran gledao u pod. Opet su se našli - za blagdanskim stolom naravno - Hercegovci i Prigorci i natjecali u izgovaranju nebuloza, galami i preglumljivanju. I to je sve. Pardon, smišljena je i skrivena kamera. Bez poante, naravno. Tek da se popuni vrijeme i uvede, Bog-bi-ga-znao-zašto, pokoji epizodni lik. A ako pak se usporede "Novo doba" i "Naši i vaši", tada žalim za splitskim serijalom koji je bio za epizodu "Uskrs" nedostižan oskarovac. Od priče do - naročito - glume. Jer, osim žderačine i nadvikivanja, "Naši i vaši" nisu pokazali ništa više.

Naučila je Mirjana Fumić za sva vremena da Irci za svoj Dublin kažu još i Baile Atha Cliath. A ta ju je kratka ali efikasna školica u "Milijunašu" koštala gotovo 25 tisuća DEM (ne mogu, pa ne mogu bez domaće valute), što je ujedno bio i najbolji dramaturški trenutak novog HTV-ovog kviza kojim suvereno vlada Tarik Filipović. Kojem, usput, nije trebala besmislena epizoda reportera skrivene kamere u "Našima i vašima". Ma, koliko god se enciklopedisti razbacivali po novinama da su pitanja u kvizu "Tko želi biti milijunaš?" prelagana, koliko god se u prvi mah dramaturgija činila jednostavnom, HTV je napokon dobio emisiju koja intrigira tri generacije gledatelja. A po onome što je pokazala druga epizoda, "Milijunaš" će, za razliku od prije spominjanih serijala, rasti. Zahvaljujući odličnom Filipoviću i, nadajmo se, natjecateljima koji će HTV (čim prije) olakšati za milijun kuna.