Srbija se lomi oko haškog ultimatuma. Cure rokovi koje su Amerikanci dali Beogradu da Haagu izruči visoke predstavnike bivše vlasti, pomoć od 40 milijuna dolara u međuvremenu je zamrznuta. Srbijanska vlada izdala je naloge za hapšenje četvorice Miloševićevih doglavnika. Na listi su bivši zapovjednik jugo-vojske Ojdanić, bivši srbijanski ministar unutarnjih poslova Stojiljković, Miloševićev glavni sigurnosni savjetnik Šainović, čak i još važeći srbijanski predsjednik Milutinović. Kad će visoko društvance put haških rešetaka – to se još ne zna, ali da hoće – to je gotovo sigurno.

Granić je razgovarao o kompromisu za generala Antu Gotovinu. U tom je smislu i Dražen Budiša kontaktirao s generalovim odvjetnicima. Zato novi zamjenik premijera u svojim nastupnim intervjuima govori o nužnosti da se Gotovina odazove Haškom sudu i svojoj uvjerenosti da će njegova haška optužnica doživjeti korekcije, jer su neki njeni dijelovi, kako je rekao, suprotni Miloševićevoj optužnici. Navodno su i Amerikanci zainteresirani za takav deal.

Ali Granićeve tvrdnje da Hrvatska, što se haških optužnica tiče, može biti mirna do jeseni, više izražavaju molbu s kojom je on putovao u Haag, nego odgovor koji je sa sobom donio. Hrvatska vlada nastoji ishoditi poštedu, i na inozemnom terenu, baš kao i na domaćem, pokušavajući igrati na kartu desne ugroze. Međunarodnoj se zajednici podastiru uvjeravanja kako je Vlada, eto, tek izašla iz teške krize, pa je sada ne bi trebalo uznemiravati, jer bi haške optužnice mogle koristiti protuvladinim snagama i njihovim destruktivnim i crnim planovima.

Vrlo izričito ta je razmišljanja formulirao jedan od potpredsjednika hrvatskog Sabora, koji je ovih dana ustvrdio da Haški sud svojim »stalnim prijetnjama novim optužnicama destabilizira Hrvatsku i jača poziciju desnice i nacionalističkih snaga«. Tako je antihaška nabrijanost s hrvatske strane doživjela evoluciju – od svojedobnih tvrdnji da ne mogu »naši momci« u Haag dok je Milošević na slobodi, do sada s visokog mjesta izraženog stava da svaka optužnica de facto cilja na ljuljanje Hrvatske. U izjavi čelnika hrvatskog parlamenta jasna je poruka kontra bilo kakve optužnice protiv Hrvata. Da li i protiv bilo kakvog procesuiranja zločina?

Ta izjava nudi zaključak da Hrvatska može biti stabilna jedino ako se ne dira blato koje se u ratnim vremenima nataložilo. To je pledoaje za stabilnost močvare. Jeste, otvaranje Tuđmanova naslijeđa, uključujući i počinjene a neprocesuirane zločine, skopčano je s izvjesnim nemirom, ali riječ je o svojevrsnom procesu pročišćenja, oslobađanja od aveta prošlosti. Hrvatski političari pokazuju da tu nužnost mnogo bolje razumiju kad je Srbija u pitanju. U tom slučaju dobro zaključuju kako će Beograd, ne izruči li haške osumnjičenike, uvjerljivo pokazati da se još davi u glibu miloševićevske zločinačke politike.