Vjesnik: 03. 04. 2002.

Napokon je Hribar pretekao Vrdoljaka

BRANKO VUKŠIĆ

»Ova je serija iskorištena kao glup balkanski napad na nas kao na gromobrane koji su na sebe privukli sav bijes zbog ne znam kakvih društvenih i političkih stanja u ovoj nesretnoj zemlji. Mislim da je većina kritika napisana vrlo ciljano, s namjerom da izludi novu glavnu urednicu, a radi se tu i o nekakvim igrama lobija meni iza leđa... I nadalje sam prilično zadovoljan onime što smo napravili.« Tako zbori taštinom i teorijom zavjere poprilično načet redatelj serije »Novo doba« Hrvoje Hribar.

Pazite, nije on gromobran bilo čega ili bilo koga već - koje li žrtve - cjelokupnog javnog hrvatskog crnila?!

Bijesni zbog četiristo tisuća nezaposlenih kritičari su, plašeći se dirnuti u Račana i Linića, navalili na Hribara, Tomića, Baretića i Ivaniševića. Ima li veće logike nego napasti Hribara zbog haaške optužnice generala Gotovine, mizernih penzija, previsokih računa za plin i struju, Jurićevog izlaska iz Partnerstva za razvoj, štrajka glađu neraspoređenih policajaca i lošeg vremena za vikend?! Znaju lukavi gospon Hribar da je većina kritika »Novog doba« napisana vrlo ciljano. Napadalo se njegovu redateljsku visost da bi se izludilo, jasno - Ulagu Valić. Zašto nju? Nije Hribar od jučer pa zna - kao da ga je u raskrinkavanje zavjera upućivao sam Josip Manolić - da iza svega, zapravo, stoje lobiji. Njemu iza leđa dođu mojoj malenkosti en face s naredbom, zakrabuljeni: »Napadni Hribara!«

U strahu, s pola drhturavoga glasa, ipak se usudim upitati: »Zašto, nepoznati predstavniče nepoznatog mi lobija?«

- Zbog viših, državnih interesa.

I tako, vidite, viši interesi pretvoriše Hribara u državni gromobran. A državni je viši od stranačkog pa je napokon Hribar bar u nečemu sustigao Antuna Vrdoljaka.

I još nešto o logici. Napadi na »Novo doba« bili su, naravno, glupi, balkanski, a pohvale (i svijećom ćete ih teško naći), taman ih dijelili i Balkanci, europske, pametne.

Baš zato je Hribar - još uvijek i nadalje - zadovoljan serijom »Novo doba«. Pridružuje mu se i Renato Baretić. U zadovoljstvu sobom i prezirom prema kolegama koji ne vide njegovu (ko)scenarističku genijalnost. Pa zato, visoko, iznad svih, poručuje:

»TV kritiku pisao sam 12 godina i uvijek mi je bilo stalo da to bude duhovito, zanimljivo štivo, a ne razračunavanje. Sada se, pak, nitko u tome nije trudio«.

Kao ni Baretić u serijalu »Novo doba«. Izgleda da je svu duhovitost ispucao u kritikama. Pa, što njih ne uprizori?!

No, ne staje Baretić u poduci:

»Meni je najviše žao što nitko od tih ljudi sigurno nikada za televiziju neće napisati ništa, pa da onda ja mogu pokazati kako se piše kritika...«.

Opaaa... Kako je to s visoka. Bojim se da čovjeka ne uhvati vrtoglavica. Pa, ipak, neki su - a znam ih, za razliku od Baretića - već napisali neke sitnice za televiziju. I dopale su se i kolegama i publici. Ustuknuli su, pak, rekli su mi, zbog zvijezda novog doba i - kova.