Praljak je izjavio da je 10. travnja 1992. preuzeo zapovjedništvo nad mostarskim područjem koje je obuhvaćalo prostor od Čapljine do Konjica. Organizirao je obranu od dva moguća pravca prodora srpskih snaga - preko Kupresa na Split, te dolinom Neretve do Ploča. Takav prodor, rekao je, onemogućio bi obranu Hrvatske i zapečatio sudbinu hrvatskog naroda i BiH.

»Došli smo dragovoljno i našim vojnim aktivnostima na tom teritoriju nije zapovijedao general Janko Bobetko«, rekao je svjedok odgovarajući na pitanja Tutina branitelja Krešimira Krsnika o naredbi generala Bobetka, tada zapovjednika južnog bojišta Hrvatske vojske, kojom se general Ante Roso i brigadir Miljenko Crnjac postavljaju zapovjednicima operativnih zona u BiH. »Bobetko nije zapovijedao nikakvim jedinicama HVO-a«, istaknuo je Praljak. Ustvrdio je da iz Hrvatske u HVO-u nije bilo više od 700 ili 800 dragovoljaca. Praljak je izjavio da je u dva navrata zatražio intervenciju Hrvatske vojske prekršivši propise: u travnju 1992. na području Međugorja i u ranu jesen 1993. na području Stoca. U oba slučaja suočio se s američkim prigovorima.

Upitan o teritorijalnim pretenzijama Hrvatske, Praljak je odgovorio kako »na planu državničkog djelovanja« Hrvatska nije učinila ništa što bi potvrdilo takve postavke.

Krsnik je uz Praljkovu pomoć uveo niz dokumenata kojima dokazuje da je muslimanska strana u BiH kontinuirano do konca ožujka 1993. primala oružje i vojnu opremu iz Hrvatske ili preko njezina teritorija te iz područja BiH koje su nadzirale hrvatske snage. Svjedok je potvrdio da je oružje za muslimanske snage prolazilo i tijekom 1994. (Hina)