Vjesnik: 03. 04. 2002.

Opet sankcije

VESNA FABRIS PERUNIČIĆ

Memorandum o (ponovnom) uvođenju vanjskog zida sankcija SR Jugoslaviji na radnom je stolu američkog državnog tajnika Colina Powella i tamo će ležati navodno sve do 8. travnja. Dotad bi se u Beogradu, a možda i po selima širom Srbije, mogla dogoditi uhićenja utemeljena na haaškim optužnicama za zločine počinjene u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu.

To bi Powella, američki kongres, domaću i svjetsku javnost i žrtve po susjednim zemljama uvjerilo da službeni Beograd želi ozbiljno surađivati s Međunarodnim sudom za ratne zločine. Štoviše, to bi pokazalo da je u Srbiji na pomolu okretanje nove stranice u knjizi iz povijesti, knjizi otežaloj od bremena političkih, ekonomskih, socijalnih i psiholoških problema.

Rok za početak suradnje s Haaškim sudom istekao je u ponoć 31. ožujka i očekivalo se da će rastrzana vlast ipak doći do konsenzusa. Naime, cijena odbijanja kooperativnosti s najmoćnijom silom svijeta i čitavim Zapadom nije samo spominjanih 40 milijuna dolara američke pomoći. Ulog je u milijardama, pa i veći: nastavak američke podrške SRJ u nezavršenim pregovorima s MMF-om, Svjetskom bankom, Pariškim i Londonskim klubom, priključivanje Partnerstvu za mir, Svjetskoj trgovinskoj organizaciji i, u perspektivi, Europskoj uniji. Sve to u Beogradu vrlo dobro znaju, ali u borbi za prevlast na političkoj sceni, potpomognutoj nedostatkom snage za obračun s prošlošću, spremni su se naizgled, baš kao u Miloševićevo vrijeme, kockati sa sudbinom.

Da bi zvučao uvjerljivije u borbi s tzv. legalističkom opcijom predsjednika Koštunice, srbijanski je premijer Đinđić posegnuo i za hrvatskim primjerom:

»To što je napravila Hrvatska, napravila je zato što smatra da su optuženi za ratne zločine zadužili hrvatsku državu i da ona treba stati iz njih i s njima se solidarizirati. Ja ne mislim da se naša država treba solidarizirati s onima koji su optuženi za ratne zločine u našoj zemlji, jer oni ničim nisu zadužili Srbiju«. Dakle, o »zaduživanjima« je riječ i zato će Amerikanci Srbiju ipak još malo pričekati. Tek toliko da tamo dobro vide zid iza leđa i napokon prekinu izgovore i surogate. Uostalom, ako Amerikanci i taktiziraju, to je legitimno oružje politike.