Vratija se Miki, di je bija, tako bi mogao - za potrebe vehementne hrvatske svakodnevice ponešto modificiran - glasiti naslov poznate pučke poskočice kojom bi šampion lakih političkih nota Milan Bandić, bez pretjeranog truda, poharao glazbene ljestvice u hrvatskoj metropoli. To prije što se u zagrebačkim političkim krugovima nitko u proteklih mjesec dana nije istinski navikao na činjenicu da Bandić zapravo više nije gradonačelnik glavnoga grada: jednako sveprisutan kao i u vrijeme svoje neprikosnovene vladavine, u krizi koja je netom ugašena upravo je on odreda igrao glavne role, bilo da se javljao kao njezin subjekt (predsjednik zagrebačke organizacije SDP-a bio je ujedno i glavni pregovarač s HNS-om) ili kao objekt - i ptice na grani znaju da je ona pokrenuta samo kako bi se Bandić na prijevremenim izborima mogao slavodobitno vratiti u fotelju prvoga gradskog oca.

Bandić nikada nije krio da su mu saborski hodnici, u koje ga je nakon vlastite alkoavanture benevolentno smjestila SDP-ova stranačka kombinatorika, ipak preširoki. Strah od opasnosti da se u njima ne zagubi (među 151 kolegom, od kojih su mnogi puno vičniji trikovima parlamentarne procedure od nekog "došljaka" s ambicijama ionako fokusiranim negdje drugdje) zasigurno mu je sličio na pravu noćnu moru koja će za posljedicu, pribojavao se Bandić, imati njegovu potpunu političku eutanaziju.

Biti zadnji u gradu i nije neko umijeće, ustvrdili su odavno narodni mudroslovci, i to je parola koje se Bandić uvijek držao. U njoj se kriju i razlozi zbog kojih je djelomično žrtvovao i drugi dio poslovice, prilagodivši je vlastitoj situaciji: po njoj, Bandiću je bolje biti i drugi u "selu" (Zagrebu), nego posljednji u "gradu" (Saboru).

Zato rotacijski rošomon na čelu zagrebačkog Poglavarstva, po kojemu je Vlasta Pavić, donedavno Bandićeva zamjenica, došla na gradonačelničko, a Bandić na njezino mjesto, uopće nije toliko nelogičan potez. Nakon što mu je Ivica Račan, kako je to ovih dana lucidno primijetio Darko Hudelist, naprasno oteo igračku zvanu "prijevremeni izbori", Bandić se odlučio spašavati što se spasiti dade. Kao zamjenik gradonačelnice nadležan za društvene djelatnosti, on procjenjuje da će imati sasvim dovoljno manevarskog prostora za nastavak vlastite promocije, rastezanje živaca koalicijskih partnera iz HNS-a kojima vjerojatno nikada neće oprostiti što su uvelike kumovali njegovoj ostavci, ali i za upravljanje golemim zagrebačkim konglomeratom koji godišnje ubere (i potroši!) četiri milijarde kuna.

Ta vlast iz sjene ipak je vlast, koliko god netko šutio o tome.