Nesvakidašnje općenje koscenarista slabašnoga televizijskog uratka »Novo doba« Ante Tomića, s kritičarom Slobodne Dalmacije Vinkom Vukovićem, novinarki kultne emisije »Pola ure kulture« Jeleni Jindri poslužilo je za skretanje pozornosti na nevjerojatne nakupine bahatosti, taštine i narcizma novog naraštaja nedodirljivijih (kvazi) umjetnika. Vukoviću, koji se usudio o »Novom dobu« izreći svoje - što je za ovaj gotovo medicinski slučaj jako važno - negativno mišljenje, Tomić je poslao crnom ružom dekorirani brzojav sućuti. Zašto? Zato što je napadom na »Novo doba« za Tomića umro i posljednji hrvatski kritičar. Odsad, kraj svih tih (živućih) mrtvaca, o Tomićevoj genijalnosti nema više tko da piše. Kompetentno. Kao i o Hribaru, Baretiću te mnogim drugim kulturnjačkim visostima, vlastitim umišljajem pretvorenima u svete, dakako, nedodirljive krave.

Neduhovit, pomalo morbidan štos s Vukovićem samo je, svjedoči »Pola ure kulture«, kap iz slapa pogrda i pritisaka sručenih na leđa nevažnih kritičara. Jasenu Boki (Slobodna Dalmacija) zbog negativnih su kritika intendanti prijetili otkazom, a zbog delikta mišljenja Roberta Perišića (Globus) književnici, a među njima i dojučerašnji prijatelji, više i ne pozdravljaju na ulici. To opet svjedoči da mali ljudi ne mogu, uz iznimke koje potvrđuju pravilo, napisati velika djela. Više od 20 godina kritičarske prakse naučilo me je da je nepozdravljanje na cesti ili okretanje leđa nekadašnjih »prijatelja« spasonosno provjetravanje životnog okoliša. Bilo je, međutim, i onih koji su prijetili fizičkim obračunima, otkazima te nekrolozima. Ti koji svaku negativnu kritiku - bilo da je riječ o umjetnicima ili političarima - nastoje spriječiti eliminacijom kritičara, najčešće se u javnosti predstavljaju velikim demokratima i borcima za slobodu mišljenja. Šteta koju čine svojim narcisoidnim ispadima daleko je veća od koristi od njihova (kritiziranoga) djela.

Nered koji na Prisavlju vlada već godinama, a nova ga urednička garnitura ne zna obuzdati, zasjenjuje pokoju dobrohotnu nakanu ili potez. Upravo zato što je na nevješt način prezentirala svoj još uvijek fluidni program, Jasni Ulagi Valić malo tko vjeruje i kad čini dobro za HTV. Zato se nova glavna urednica, s ekipom koja se pali na guranje, počela utapati u prisavskomu mulju, te upadati u svojeručno postavljene zamke. Inaugurirala je novog urednika kulture, ali dosadašnjem (Silviju Humu) još nitko nije rekao: »Vi više niste urednik i odsad ćete raditi...«. Ispada da u borbi za »dobru«, javnu televiziju pojedinci, naročito »bivši«, nisu važni. Nije, međutim, važno ni to što javnost misli o HTV-u. Da jest, novi bi, kojima se već smiješi Humova perspektiva, pojasnili što čine i zašto. Zato će se i ubuduće svaki pokušaj uvođenja reda smatrati cenzurom, pa i sasvim logična sugestija Aleksandru Stankoviću da u politički profiliranom talk showu rasprava o homoseksualizmu izgleda kao šaka u oko.