Vjesnik: 05. 04. 2002.
Bobetkovo »Neću!«
MILE FRANIČEVIĆ
Je li Janko Bobetko početkom devedesetih bio samo starac koji je volio da ga se pita i da mu se dolazi po savjete, kako to ovih dana tvrdi Slobodan Praljak, koji je na Haaškom sudu svjedočio u obrani Mladena Naletilića Tute i Vinka Martinovića Štele.
Ako se složimo da je uloga danas umirovljenog stožernog generala u prvoj fazi Domovinskog rata neupitna, Praljak je – čini se – još jednom pretjerao. No to je ionako već viđeno kad je on u pitanju. Detaljnija analiza Bobetkova slučaja upozorava ipak na to da Praljak u jednom dijelu možda i ima pravo. Da u svojoj ocjeni nije »fulao«, barem ne potpuno.
Uloga Janka Bobetka u obrani Hrvatske do 1995. nije sporna. Takvu će ocjenu prihvatiti hrvatski građani, ponajprije oni koji dobro pamte dubrovačko bojište prije njegova dolaska tamo. Stečen kredit u javnosti, međutim, (i s time se nije teško složiti) Bobetko počinje trošiti odmah nakon umirovljenja. Štoviše, potvrđuje se da nisu bila bez osnove nagađanja da su ga upravo predug jezik i slab osjećaj za medije stajali mjesta načelnika Glavnog stožera.
Knjiga »Sve moje bitke«, koja sadržava kopije različitih dokumenata, bili su njegov prvi veći korak »prema dolje«. Najblaže rečeno, knjiga je malo pomogla autoru. Hrvatskoj – nimalo.
»Sam je sebi skrojio optužnicu«, »Haag je knjigu odmah preveo«, »To je rasadnik samooptužujućih činjenica o Hrvatskom sudjelovanju u ratu u BiH« – samo su neke reakcije koje najmanje govore u prilog Bobetkova uratka. Kako god bilo, autor se i dalje čvrsto drži onoga što je 1996. odlučio objaviti. Bez obzira na to što svojim istupima ne koristi ni obrani haaških optuženika, ni očuvanju digniteta Domovinskog rata, on je ustrajan u tome da je upravo on bio taj koji je u HVO-u za zapovjednike postavio generala Rosu i brigadira Crnjca.
Praljkova tvrdnja da Bobetko nije zapovijedao jedinicama HVO-a i da nikoga u BiH nije mogao imenovati zapovjednikom, umirovljenom se generalu učinila kao odlična prigoda za komentar, iako je to bila još jedna njegova pogrešna procjena.
Zapravo, ako je i volio davati savjete, Bobetko ih primati – ili ne želi ili ne zna. Njegov posljednji medijski istup neodoljivo je podsjetio na prosvjed Čondićeva stožera. Kad su ga molili da skrati svoj govor, Bobetko je kolegama na pozornici poručio: »E, baš neću«!?