Slobodna Dalmacija: 06

Slobodna Dalmacija: 06. 04. 2002.

RAZGOVOR: LIDIJA LUKINA KARAJKOVIĆ, ZASTUPNICA HRVATSKE VLADE PRI EUROPSKOM SUDU ZA LJUDSKA PRAVA

Sud u Strasbourgu dosad je donio sedam presuda protiv Hrvatske

Ustavni sud ubuduće mora prihvaćati tužbe hrvatskih građana nezadovoljnih duljinom trajanja sudskih postupaka u kojima sudjeluju. Ocijene li suci tužbu utemeljenom i utvrde li da su ustavna prava građanina uistinu bila povrijeđena, mogu mu dodijeliti i novčanu naknadu, a od redovitih sudova će tražiti da ubrzaju proces. Nedavno usvojenim izmjenama i dopunama zakonskih propisa (Ustavni zakon o Ustavnom sudu, op.a.) udovoljeno je traženjima Europskog suda za ljudska prava o uvođenju učinkovitoga pravnog sredstva protiv duljine trajanja sudskih postupaka.

O učestalim tužbama hrvatskih državljana Europskom sudu za ljudska prava i obvezama nastalim donošenjem presuda na štetu Hrvatske razgovarali smo s Lidijom Lukinom Karajković, zastupnicom hrvatske Vlade pri sudu u Strasbourgu. Prema njezinim riječima, prihvaćanjem izmjena i dopuna Ustavnog zakona građani su dobili mogućnost da u sustavu nacionalnoga pravosudnog sustava ostvare svoja prava i dobiju zadovoljštinu, pokaže li se da je njihovo pravo bilo povrijeđeno.

Predugi procesi

Koliko je građana tužilo Hrvatsku Europskom sudu za ljudska prava i koliko je presuda doneseno u korist tužitelja?

U posljednje tri godine, od kada se i vode postupci protiv Hrvatske, zabilježeno je 307 tužbi protiv naše zemlje, ali njih 177 je proglašeno nedopuštenima. Do sada su suci u Strasbourgu donijeli sedam presuda protiv Hrvatske, a 112 procesa je još u tijeku. U 1999. zaprimljena su 104 zahtjeva, u 2000. godini 87 i lani 116, dakle očit je trend rasta broja tužbi i pada broja nedopuštenih zahtjeva za zaštitu ljudskih prava.

Zbog čega su hrvatski državljani najčešće tužili Hrvatsku sudu u Strasbourgu?

Najčešće zbog povrijeđenog prava na pošteno suđenje, odnosno zbog predugog trajanja sudskog procesa. Građani imaju pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku, što uključuje i realizaciju, odnosno provedbu te presude. Donedavno u hrvatskom zakonodavstvu nije bilo pravnog sredstva kojim biste se borili protiv odugovlačenja postupka, što više nije slučaj jer je promijenjen i dopunjen Ustavni zakon o Ustavnom sudu.

Hoće li građani imati mogućnost obratiti se sudu u Strasbourgu i ako naš Ustavni sud odbaci njihove tužbe zbog kršenja ljudskih prava?

Naravno. Odbacivanje ili nepovoljno rješavanje tužbi na Ustavnom sudu neće spriječiti građane da upute tužbu Europskom sudu za ljudska prava. No sud u Strasbourgu želi da domaće pravosuđe omogući učinkovitu zaštitu svojim građanima i da oni u svojim zemljama iscrpe sve pravne mogućnosti prije nego odluče poslati tužbeni zahtjev u Strasbourg. Ja očekujem da će broj tužbi protiv Hrvatske zbog duljine trajanja sudskih procesa početi opadati.

Nedopuštene tužbe

U kojim slučajevima sud proglašava tužbe nedopuštenima?

Primjerice, kada je riječ o predmetima koji su pravomoćno okončani prije stupanja na snagu europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a ona je, za Hrvatsku, stupila na snagu početkom studenog 1997. Tužbe mogu biti nedopuštene i zbog neiscrpljivanja pravnih sredstava u domaćem zakonodavstvu. Važno je ponoviti i naglasiti da sud u Strasbourgu nije zamjena za domaće pravosuđe, on svojom praksom potiče domaće sudove da efikasnije i brže rješavaju "svoje probleme".

Kolike novčane naknade dodjeljuje Europski sud za ljudska prava u svojim presudama, tko je dužan isplatiti ih i postoje li razlike u tarifi za građane Hrvatske i državljane zemalja zapadne Europe?

Vlada isplaćuje naknadu strankama u skladu s presudama. U slučaju "Horvat protiv Hrvatske" isplaćeno je 20 tisuća kuna, a u predmetu "Rajak protiv Hrvatske" 35 tisuća kuna. U slučaju "Kutić" stranci je dosuđeno deset tisuća eura, ali u tom predmetu su bila spojena dva zahtjeva, zbog čega je i naknada nešto veća.

Riječ je o satisfakciji, odnosno o naknadama za nematerijalnu štetu prouzročenu nemogućnošću ostvarenja prava na nacionalnom sudu. Sud u Strasbourgu ne sudi umjesto domaćih sudova i ne nadoknađuje materijalnu štetu zbog koje je stranka pokrenula postupak u svojoj zemlji.

Prilikom određivanja visine naknade Europski sud vodi brigu o standardu u državama iz kojih stižu tužbeni zahtjevi. Kad bi se državljanima zemalja u tranziciji i vrlo razvijenih europskih država isplaćivale jednako visoke naknade, onda bi neke zemlje bile dovedene do ruba bankrota.

U kojoj su mjeri hrvatski građani upoznati s načinom rada suda u Strasbourgu?

Građani svakim danom dobivaju sve više informacija o mogućnostima zaštite svojih prava na Europskom sudu, a uz obvezu države da upozna svoje državljane s djelovanjem suda u Strasbourgu, vrlo važnu ulogu u informiranju igraju i nevladine organizacije. Hrvatska Vlada je osnovala Ured za ljudska prava u kojemu svatko može dobiti sve potrebne informacije, adresu suda, obrazac zahtjeva i slično. Stranke mogu i same, bez posredništva i bez odvjetnika izravno poslati tužbeni zahtjev poštom u Strasbourg, čak i na hrvatskom jeziku.

Europski prosjek

Koliko često građani zemalja razvijene demokracije i visokih standarda zaštite ljudskih prava pišu Europskom sudu?

Nema europske države protiv koje se ne vodi barem jedan postupak u Strasbourgu, uključujući i skandinavske zemlje, najglasnije pobornice zaštite ljudskih prava. Hrvatska drži europski prosjek kad govorimo o broju tužbenih zahtjeva protiv država. Ni problem duljine trajanja sudskih procesa na nacionalnim sudovima nije ekskluzivno hrvatski, u toj priči prednjači Italija, a slijedi je Francuska.

A kako Europski sud za ljudska prava izlazi na kraj s duljinom trajanja procesa koje vodi?

I u Strasbourgu se susreću s tim problemom, zbog čega i inzistiraju da nacionalne države pronađu učinkovita pravna sredstva u borbi protiv duljine trajanja postupaka. No Europski sud primjenjuje tzv. case law, što im omogućava mnogo brže rješavanje postupaka ako su u svojoj praksi već imali pravno ili činjenično iste, odnosno slične predmete.

Na što je sve sud u Strasbourgu obvezao Hrvatsku svojim posljednjim presudama?

Osim na plaćanje naknade za nematerijalnu štetu, obvezuje je i na promjenu nekih propisa. Jedan od njih smo već promijenili — radi se o pitanju zaštite prava na brz postupak. Preostaje nam donijeti propis kojim će građani moći ostvariti pravo na naknadu šteta nastalih u terorističkim djelovanjima, te propis na temelju kojega će biti osiguran dolazak tuženika na sudsku raspravu.

U konkretnom slučaju radilo se o utvrđivanju očinstva, ali tuženik se nije pojavljivao na sudu, ma koliko ga puta sudac pozivao. Europski sud je utvrdio (predmet "Mikulić protiv Hrvatske", op. a.) da se radi o nedostatku pravnog mehanizma koji bi natjerao tuženika u parničnom postupku da dođe na raspravu, a ne postoji ni način da ga se prisili na vještačenje. To treba mijenjati.

"Slučaj Kutić"

Na koji način će u hrvatskom zakonodavstvu biti riješen problem prava na naknadu štete nastale u terorističkim napadima, a nakon presude Europskog suda u slučaju "Kutić protiv Hrvatske", i što će sve biti svedeno pod zajednički nazivnik "teroristička djelovanja"?

Hrvatska mora donijeti propis kojim će biti regulirano pitanje naknade šteta nastalih zbog terorističkih djelovanja, što uključuje i kuće porušene tijekom Domovinskog rata, a što ćemo sve nazvati terorističkim djelovanjem i kako će to zakonodavac riješiti, hoće li država odgovarati zbog tih djela ili možda neće — to nije unaprijed određeno niti je sud u Strasbourgu o tome govorio. Svaka država takvo što samostalno i slobodno definira.

Mi nemamo propisa, odnosno 1996. je stavljen izvan snage dio Zakona o obveznim odnosima koji je rješavao predmetno pitanje. Svi postupci bili su prekinuti, uz tumačenje da će biti nastavljeni kad država donese novi propis. Dakle, već šest godina stranke ne mogu ostvariti svoje pravo na domaćim sudovima. Očekuje se da će hrvatski građani podizati sve više tužbi na sudu u Strasbourgu u vezi sa štetom nastalom za terorističkih djelovanja, potaknuti presudom protiv Hrvatske u "slučaju Kutić".

Damir TOLJ