Hrvatska demokratska zajednica u posljednje je vrijeme bliža crnoj kronici nego politici. Predsjednički stol na splitskim županijskim izborima za vodstvo te stranke u četvrtak se, na primjer jedva vidio od zaštitara. Nije to bilo kao na koncertima kad čuvari stanu ispred pozornice kako bi zaštitili zvijezde od njihovih pomahnitalih obožavatelja. Zid osiguranja između pašalićevaca i sanaderovaca trebalo je podići jer su se i jedni i drugi očito spremni - potući za vlast.

Svaki drugi lokalni izbori u HDZ-u pretvaraju se u dramatičnu priredbu, a sve je to tek priprema za sedmi sabor stranke, 21. travnja u Zagrebu.

I oni koji nisu izravno zainteresirani ni za jednoga ni za drugoga i kojima njihov osobni položaj ne ovisi o ishodu izbora u HDZ-u, sa zanimanjem prate zbivanja u toj stranci. Građane, naime, bez obzira kojoj su stranci sada skloni, izuzetno zanima ima li ova vlast demokratsku alternativu, baš kao što ih je to interesiralo i u vrijeme HDZ-ove vladavine. Vjerojatnoje vrlo malo ljudi u zemlji koje je ova koalicijska vlada ispunila neograničenim povjerenjem i koji misle kako nitko osim njih ne može napraviti ništa dobro za zemlju.

Koliko god to neki u HDZ-u ironizirali, među umjerenim je građanima doista prisutna želja da se HDZ reformira i demokratlzira i da postane stranka s kojom nikome nije neugodno koalirati. Ono što se danas događa na skupovima HDZ-a pokazuje da se to do sada nije dogodilo. Dr. Ivo Sanader preuzeo je HDZ nakon Tuđmanove smrti upravo s mandatom da stranku riješi negativnih opterećenja, da je uredi u solidnu stranku demokratskog ponašanja i učini prihvatljivom Europi. On to očito nije uspio učiniti. Čak ni vlastite pristaše Sanader sada ne uspijeva odvratiti od toga da se za malo vlasti idu boriti šakama. Možila su stvari slične kao u HSLS-u. Tamo su jedno vrijeme svi gledali na Jozu Radoša kao na bogom dano rješenje, čovjeka koji će nakon uštogljenog i neliberalnog Budiše udahnuti novi život stranci.

Pokazalo se da Radoš nema osobitog talenta za takvo što, niti je u odnosu na Budišu bio primjetno napredniji. Čim je Budiša poželio vratiti se na čelo stranke, to mu je pošlo za rukom, i to zato što baza njegove stranke nije onakva kakav je Radoš, dakle to nije mirna, nekonfliktna i staložena sredina. Tako ni HDZ danas očito nije stranka za jednu političku vagu kakva je Sanader. To po svom sastavu nije stranka spremna na dugi put do vlasti, to na žalost nisu ljudi koji žele biti odviše korektni prema svim političkim opcijama u zemlji, to nisu strpljivi i tolerantni političari koji preziru galamu i psovke, to nisu ljubitelji dijaloga. To su očito ljudi koje se i dalje može "zapaliti" isključivim porukama poput onih da , "crvene" treba svrgnuti s vlasti, da su novinski urednici obično smeće i da svi kojl ne misle isto kao i oni "trebaju ići u ropotarnicu povijesti".

Dok je takve retorike i revolveraškog ozračja, doista nije prvorazredno bitno hoće li predsjednik HDZ-a biti Ivić Pašalić ili Ivo Sanader. Važnije je u kojem će smjeru nastaviti HDZ nakon izbora 21. travnja. Ako su spremni dići ruke jedni na druge da bi došli na vlast, tko zna što sve mogu napraviti kako bi postvarili parole poput onih "moramo napraviti sve da Račan i njegovi crveni odu u ropotarnicu povijesti". Upravo suprotno uvjeravanjima da se sada u HDZ-u odvija nadmetanje između ljudi, ideja i programa, predizbornu retoriku u HDZ-u obilježava radikalizam i neprijateljski govor.

Taj govor na žalost, nanovo pozicionira HDZ tamo odakle ga je barem deklarativno Sanader htio odmaknuti. No, nije znao ni mogao reformirati HDZ i sad će vjerojatno morati otići. Prirodno je da je stranačka baza sklonija Pašaliću, koji se njom bavi već gotovo desetljeće, nego Sanaderu koji se za stranku zapravo počeo zanimati tek kad ju je preuzeo. Međutim, nisu potencijalni glasači HDZ-a samo oni koji 21. travnja odlučuju - Pašalić ili Sanader. Žele li preuzeti vlast u zemlji, u HDZ-u ne bi smjeli ignorirati raspoloženje njihovih simpatizera. Valjda u zemlji ipak nije takvo ludilo da će ljudi sutra glasovati za HDZ jer žele "svrgnuti crvene i strpati ih u ropotarnicu povijesti". Valjda će ipak glasovati za ljude, ideje i programe, ali to onda moraju biti ljudi od povjerenja, originalne ideje i uvjerljivi programi. Tko su ti ljudi, koje su to ideje i gdje su ti programi u HDZ-u?