U izvješću Europske komisije za jugoistočnu Europu, hrvatsko pravosuđe je gotovo jedini minus u opisu političkih, gospodarskih i društvenih prilika u zemlji / Tu bih ocjenu i sama potpisala, kaže ministrica Ingrid Antičević Marinović / »Uvjerena sam da ćemo mjere koje predlažemo sudovima naići na nepodijeljenu podršku sudaca. O tome sve ovisi. Suci moraju biti prvi koji će pozitivno odgovoriti na ponuđene promjene. Nepovjerenje u sudove, njihova kritika, i pojedinačna i opća, samo su gorivo za reformu«

ZAGREB, 7. travnja - Prema najavama, ministrica pravosuđa Ingrid Antičević Marinović trebala bi u četvrtak izvijestiti Vladu o dosad obavljenim poslovima na reformi pravosuđa i sljedećim potezima. U izvješću Europske komisije za jugoistočnu Europu hrvatsko pravosuđe je gotovo jedini minus u opisu političkih, gospodarskih i društvenih prilika u zemlji. Je li ju ta negativna ocjena iznenadila, pitali smo ministricu Ingrid Antičević Marinović.

- Ne. Ne može ocjena o stanju pravosuđa biti oštrija od one koju smo dali u Ministarstvu. Čuti je i u europskom izvješću vrlo je neugodno. Ali, i ja i svi drugi smo znali da je to tako i otud moje zadovoljstvo što smo već krenuli u reformu. Uvjerena sam da ćemo mjere koje predlažemo sudovima naići na nepodijeljenu podršku sudaca. O tome sve ovisi. Suci moraju biti prvi koji će pozitivno odgovoriti na ponuđene promjene. Nepovjerenje u sudove, njihova kritika i pojedinačna i opća samo su gorivo za reformu.

- Ne bih to baš tako grubo ocijenila. Posebno zato što svi znamo da je nužno ubrzati postupak pred sudovima i što znamo da se međunarodna očekivanja i ona domaća u tom smislu podudaraju. Ne bih nametanje problema i otpora u prvi plan shvatila nikako drukčije do interesa naših građana da se nešto promijeni. U tom smislu valja shvatiti i pokušaje da se u naš zakonski sustav uvede institut medijacije. To znači da pokušaj mirenja, nagodbe stranaka u sporu, mora biti uvjetom da bi taj spor stigao pred sudove.

- Zahtjev za reformom pravosuđa dio je programa ove vlade, pa moje ministarstvo bez takve podrške ne bi ni krenulo u promjene.

- Zasad se zna da zakonodavac potvrđuje razloge za reformu i njene prve poteze. Možda vam se ponekad čini da to i nije tako. Rasprava se prečesto svodi na afere, zamjera se izvršnoj vlasti što se u toj reformi žuri, a onda se, u nekom drugom slučaju, Vlada kritizira jer želi sve propise donijeti po hitnom postupku. Osobno, Sabor smatram dobrim korektivom i za sporost i za žurbu. Zakon o kaznenom postupku, na primjer, i njegove promjene pokrenute su u vrijeme ministra Ivaniševića. Znači na njima se radi već dugo pa mi se čini da će suci u ruke dobiti bolji alat nego što su ga imali prema dosadašnjim rješenjima.

- Bila sam zastupnicom, znam kako parlament radi, a s ovog mjesta znam i što sve treba napraviti da bi se željena kvaliteta postigla. I koliko vremena to traži.

- To bi pitanje bilo zanimljivije za neka druga ministarstva. Dosad je u Saboru postignut načelni konsenzus i vlasti i oporbe da pravosuđe treba mijenjati, da te promjene treba obaviti u sklopu trajne reforme i zato ne vidim mjesta za djelovanje lobija. Ako se negdje i pokažu, ne bojim se njihova utjecaja.

- Iz kontakata koje imam sa sucima, moj zaključak je bitno drukčiji. Oni žele bolji alat, zar nisu oni prvi ustali tražeći promjene postupovnih zakona? Oni su slali primjedbe na Sabor i oni su shvatili da ubrzanje postupaka stvara mogućnost da kao pojedinci budu učinkovitiji.

- Želim vjerovati da je ta Udruga organizirana zbog interesa svojih članova. Ako je interes svih sudaca da hrvatsko pravosuđe izgubi negativnu ocjenu koju sada ima, onda ne vidim gdje se to Ministarstvo i Udruga razlikuju. No, suci čine udrugu u kojoj je zabranjeno baviti se politikom, što znači da nitko ne smije zlorabiti svoju funkciju kako bi ostvarivao političke ciljeve. Tko to hoće morat će van iz sudnice.