Vjesnik: 08. 04. 2002.
Ingrid Antičević Marinović: »Suci će me podržati«
U izvješću Europske komisije za jugoistočnu Europu, hrvatsko pravosuđe je gotovo jedini minus u opisu političkih, gospodarskih i društvenih prilika u zemlji / Tu bih ocjenu i sama potpisala, kaže ministrica Ingrid Antičević Marinović / »Uvjerena sam da ćemo mjere koje predlažemo sudovima naići na nepodijeljenu podršku sudaca. O tome sve ovisi. Suci moraju biti prvi koji će pozitivno odgov
oriti na ponuđene promjene. Nepovjerenje u sudove, njihova kritika, i pojedinačna i opća, samo su gorivo za reformu«ZAGREB, 7. travnja - Prema najavama, ministrica pravosuđa Ingrid Antičević Marinović trebala bi u četvrtak izvijestiti Vladu o dosad obavljenim poslovima na reformi pravosuđa i sljedećim potezima. U izvješću Europske komisije za jugoistočnu Europu hrvatsko pravosuđe je gotovo jedini minus u opisu političkih, gospodarskih i društvenih prilika u zemlji. Je li ju ta negativna ocjena iznenadila,
pitali smo ministricu Ingrid Antičević Marinović.- Ne, tu bih ocjenu i sama potpisala. Ona se u cijelosti podudara s našim zahtjevom za urgentnom provedbom pravosudne reforme, za žurnom izradom novih zakona i njihovom ugradnjom u sustav. Sve što Ministarstvo pravosuđa radi u tom smislu i svi zakonski projekti ponajprije su okrenuti ubrzanju postupaka pred sudovima, što je i glavna europska zamjerka. I zato očekujem da će nas se i u parlamentu i u sudovima podržati i da su toga svjesni i vlast i opozicija.
• Znači, ne očekujete nikakve otpore ni na jednoj od mogućih točaka na kojima se svakoj reformi kod nas pružaju otpori.
- Ne. Ne može ocjena o stanju pravosuđa biti oštrija od one koju smo dali u Ministarstvu. Čuti je i u europskom izvješću vrlo je neugodno. Ali, i ja i svi drugi smo znali da je to tako i otud moje zadovoljstvo što smo već krenuli u reformu. Uvjerena sam da ćemo mjere koje predlažemo sudovima naići na nepodijeljenu podršku sudaca. O tome sve ovisi. Suci moraju biti prvi koji će pozitivno odgovoriti na ponuđene promjene. Nepovjerenje u sudove, njihova kritika i pojedinačna i opća samo su gorivo za reformu.
• Zna se da se radi na nekoliko ključnih projekata. Ali, zna se i da promjenama u Zakonu o kaznenom postupku i u Zakonu o nasljeđivanju, na primjer, ima dosta otpora.
- Ne bih to baš tako grubo ocijenila. Posebno zato što svi znamo da je nužno ubrzati postupak pred sudovima i što znamo da se međunarodna očekivanja i ona domaća u tom smislu podudaraju. Ne bih nametanje problema i otpora u prvi plan shvatila nikako drukčije do interesa naših građana da se nešto promijeni. U tom smislu valja shvatiti i pokušaje da se u naš zakonski sustav uvede institut medijacije. To znači da pokušaj mirenja, nagodbe stranaka u sporu, mora biti uvjetom da bi ta
j spor stigao pred sudove.• Jeste li sigurni da će vam Vlada u cjelini pružiti podršku?
- Zahtjev za reformom pravosuđa dio je programa ove vlade, pa moje ministarstvo bez takve podrške ne bi ni krenulo u promjene.
• A parlament?
- Zasad se zna da zakonodavac potvrđuje razloge za reformu i njene prve poteze. Možda vam se ponekad čini da to i nije tako. Rasprava se prečesto svodi na afere, zamjera se izvršnoj vlasti što se u toj reformi žuri, a onda se, u nekom drugom slučaju, Vlada kritizira jer želi sve propise donijeti po hitnom postupku. Osobno, Sabor smatram dobrim korektivom i za sporost i za žurbu. Zakon o kaznenom postupku, na primjer, i njegove promjene pokrenute su u vrijeme ministra Ivaniševića. Znači na njima se radi već dugo pa mi se čini da će suci u ruke dobiti bolji alat nego što su ga imali prema dosadašnjim rješenjima.
• Sve mi se čini da namjerno ublažavate ocjene, ne prihvaćate postojanje otpora pravosudnoj reformi. Posebno ste oprezni u ocjeni Sabora. Je li taj dojam točan?
- Bila sam zastupnicom, znam kako parlament radi, a s ovog mjesta znam i što sve treba napraviti da bi se željena kvaliteta postigla. I koliko vremena to traži.
• Ponekad sam zbunjen činjenicom da se otpori pružaju i na doktrinarnoj razini. Profesori koji pišu zakone nerijetko se oko nekih rješenja međusobno ne slažu, što također troši vrijeme.
- Apsolutno sam sigurna da mnogi naši profesori pripadaju samom europskom i svjetskom vrhu svoje struke. Naše zakone uz njih pišu i praktičari. Pokazalo se da su i jedni i drugi vrlo hrabri u potezima i spremni učiti, i u skladu s mogućnostima prakse i u skladu s novim zakonskim rješenjima u svijetu.
• Znači, nema sukoba između prakse i profesora?
- Ako ih je i bilo, danas ih nema, jer je shvaćanje sudaca o pojedinim novim rješenjima pretegnulo i pokazalo da teorija može ponuditi samo pretpostavke, ali da konačnost određuje sudački stol.
• Opisujući stanje u parlamentu preskočili smo postojanje različitih političkih lobija...
- To bi pitanje bilo zanimljivije za neka druga ministarstva. Dosad je u Saboru postignut načelni konsenzus i vlasti i oporbe da pravosuđe treba mijenjati, da te promjene treba obaviti u sklopu trajne reforme i zato ne vidim mjesta za djelovanje lobija. Ako se negdje i pokažu, ne bojim se njihova utjecaja.
»Nitko ne smije zlorabiti funkciju kako bi ostvarivao političke ciljeve«
• Bojite li se utjecaja šutljive sudačke većine? Što ako ona, izravno ili neizravno, pruži otpor reformama?
- Iz kontakata koje imam sa sucima, moj zaključak je bitno drukčiji. Oni žele bolji alat, zar nisu oni prvi ustali tražeći promjene postupovnih zakona? Oni su slali primjedbe na Sabor i oni su shvatili da ubrzanje postupaka stvara mogućnost da kao pojedinci budu učinkovitiji.
• Nigdje ne spominjete Udrugu hrvatskih sudaca i njena predsjednika. Posljednjih dana on vam je uputio nekoliko javnih polemičkih izazova.
- Želim vjerovati da je ta Udruga organizirana zbog interesa svojih članova. Ako je interes svih sudaca da hrvatsko pravosuđe izgubi negativnu ocjenu koju sada ima, onda ne vidim gdje se to Ministarstvo i Udruga razlikuju. No, suci čine udrugu u kojoj je zabranjeno baviti se politikom, što znači da nitko ne smije zlorabiti svoju funkciju kako bi ostvarivao političke ciljeve. Tko to hoće morat će van iz sudnice.
Vlado Rajić