U HDZ-u su novog (starog?) predsjednika odlučili izabrati šakama. Dva zaraćena protivnika pokušavaju pridobiti glasove poslušnog članstva, zasjesti u stolac prvog čovjeka stranke i potom se pripremati za državne izbore. Istodobno, njihovi najstrasniji poklonici na terenu šakama pokušavaju donijeti pobjedu svojim favoritima. Nakon nedavne sramotne epizode na izborima u Splitu, gdje su se zaštitari postrojili ispred stola za kojim su sjedili splitski stranački prvaci, braneći HDZ-ovce od HDZ-ovaca, slično se ponovilo i u Slavonskom Brodu.

Pašalićevi tvrde da su sve zakuhali Sanader i njegova ekipa, a ovi, dakako, lopticu prebacuju na »Doktorove« ljude. Većina se članstva, kao i HDZ-ovi birači, crvene od srama. Čak i Maja Freundlich, treći predsjednički kandidat, poznata po radikalnijim izjavama negoli Sanader i Pašalić zajedno, izjavljuje da ju je sram zbog tih događaja.

Razloga za slavlje mogu imati jedino vladajući, jer pokraj »šakačkog« HDZ-a, još dulje mogu mirno spavati. Većina će građana, iako je odavno izgubila vjeru u petorkina najčešće isprazna obećanja i demagogiju, radije ponovo izabrati civiliziraniju vlast. Ako se HDZ-ovci već sada obračunavaju silom, kako će se ponijeti pri pokušaju povratka na vlast, pitaju se mnogi. Kad se već tuku diljem Hrvatske, hoće li gotovo 2500 izaslanika na stranački sabor u Zagrebu, gdje će birati novog (starog) vođu, morati doći u maskirnim odorama i pod punom ratnom spremom? »Pravaši« će, navodno, na sabor poslati izaslanstvo u kojem će biti specijalisti za borilačke vještine.

Na sjednici Hrvatskog sabora, koji nakon uskrsne stanke nastavlja s radom ovoga tjedna, naći će se i dugo očekivano izvješće glavnog državnog odvjetnika. Već se mjesecima javno šapuće da ni premijer niti Vlada u cjelini nisu zadovoljni radom Ortynskoga, od kojega su vjerojatno očekivali čuda. Kad je Ortynski svojedobno imenovan na tu važnu dužnost, došao je u gotovo kraljevskom stilu, uz odobravanje i premijera i predsjednika države, ali i skepsu ljudi iz struke.

No »hrvatski Eliot Ness« u borbi s organiziranim kriminalom nije se takvim pokazao i u raščišćavanju neprohodnih pravosudnih labirinata i gomile neopranog rublja što se godinama sakupljalo. Sad i Račan govori da nije zadovoljan izvještajem, a i brojni su dežurni kritičari odmah pohitali iskazati nezadovoljstvo radom Ortynskoga. No, kad su ljudi iz pravosudnog miljea upozoravali da glavni državni tužitelj prečesto koristi metode Johna Waynea, pokušavajući istjerati mak na konac, Banski su dvori šutjeli.

Kada se prije nekoliko mjeseci podigla graja zbog njegovih izjava, nediplomatskih i uvredljivih za premijera i kolege u pravosuđu (da je hrvatsko pravosuđe korumpirano), koje je Ortynski navodno izgovorio u Ljubljani i Sarajevu, Račan i društvo su pomirljivo govorili javno, a bjesnjeli tajno.

I već su tada odlučili »eliminirati« netaktičnog tužitelja, za kojega sada predsjednik Udruge hrvatskih sudaca Gredelj, i sam u sukobu s mnogima, tvrdi da »nije zreo za tu funkciju«. Ako tu izjavu i možemo promatrati u kontekstu mogućih cehovskih sukoba između Ortynskoga i Gredelja, stoji Gredeljevo pitanje zašto se Ortynskoga do sada već nije smijenilo. Nakon niza gafova, to bi bilo i očekivano. Tako će o sudbini Ortynskoga odlučiti saborski zastupnici, a Vlada će dati prešutno zeleno svjetlo.

Nažalost, vlast je brza samo kad treba udariti malog čovjeka, ali ne i kad treba povući drastične rezove prema sebi samoj, odnosno onima koji u vlasti sjede, ako se dokaže da posao ne obavljaju profesionalno i časno. Bilo da je riječ o izvršnoj, zakonodavnoj ili sudskoj vlasti. U tim se situacijama reforme, na koje vladajući tako vole pozivati građane, mogu po potrebi i usporiti.