Pavičić piše kako je prije deset godina, baš nekako u ovo vrijeme, mobiliziran i prebačen u Hercegovinu gdje je dobio uniformu bez oznaka. U blizini su se, kaže, borile čitave brigade Šibenčana i Splićana. Tvrdi da Praljak u haškoj sudnici »laže bezočno, namjerno i glupo« i svi to znaju. Notorna je činjenica da je Hrvatska vojska ratovala u BiH. Pomoć u obrani od srpske agresije Pavičić ne drži problemom. Problem nastaje kad su od Srba oslobođeni Stolac, primjerice, Hrvati nekoliko mjeseci kasnije očistili od Bošnjaka. Za njega nema sumnje da se to ima smatrati agresijom.

Slična priznanja, neka pod naslovom: »Bio sam agresor u Bosni i Hercegovini«, i dosad su se mogla naći u hrvatskim medijima. Činjenice o upletenosti Hrvatske u rat u susjednoj zemlji hrvatskoj javnosti nisu nepoznate. Dobro su poznate i haškim tužiteljima. U svojim propitivanjima Praljka – koji trenutno sjedi na mjestu svjedoka, ali to vjerojatno nije i njegova konačna pozicija pred Haškim sudom – oni se pozivaju na dokumente objavljene u knjizi generala Janka Bobetka i na stenograme iz Tuđmanova ureda.

Tako su Praljku citirani Tuđmanovi naputci o pripremanju Stoca za »konačno rješenje«. Bivši hrvatski predsjednik u jesen 1993., ističući da je Stolac svojedobno bio u Banovini, kaže kako je osobno naredio da se izbjegli Hrvati iz ostalih dijelova BiH moraju naseliti u taj od Bošnjaka očišćeni grad, e da bi »hrvatski narod bio prisutan

Razumljivo da je Praljak osobno zainteresiran za redizajniranje povijesnih činjenica koje mu nikako ne idu u prilog. Ali objektivno veći je problem odnos aktualne vlasti spram krvavog ratnog naslijeđa. Kao sve veći problem pokazuje se saborska deklaracija o Domovinskom ratu, u kojoj se netočno i falsifikatorski tvrdi da je Hrvatska vodila samo obrambeni rat i samo u svojim granicama. Udvarajući se desnoj halabuci, vladajuća je ekipa takvim stavovima ugrozila vjerodostojnost svoju i države koju pred međunarodnom zajednicom predstavlja.

Takvo držanje parlamenta ohrabruje skandaloznu praksu da se pojedinci optuženi za ratni zločin časte i diče kao nacionalni heroji. Jučer je Splitsko-dalmatinska županija počasnim građanima proglasila generale Ademija, Gotovinu i Norca, dvojicu koji su pod haškim optužnicama i jednoga kojemu je proces upravo u tijeku i baš se ovih dana iznose stravična svjedočenja o likvidacijama civila. Privatno o svakom od trojice generala svatko može misliti što god hoće, pa i da su nevini poput beba. Ali za izražavanje časti bilo bi mudro ipak sačekati sudski pravorijek. Ovako je poruka da vlasti u Hrvatskoj titulom počasnog građanina demonstrativno odlikuju baš one koji su pod sumnjom za ratni zločin.