Vjesnik: 09. 04. 2002.
Zašto je HDZ omiljena stranka Ivice Račana
Sukobi u HDZ-u su dobri za SDP i petorku, ali nisu dobri za Hrvatsku, jer samo kvalitetna opozicija može natjerati vlast da radi kvalitetnije ako ne želi izgubiti izbore / Gomila nasilnika kojima je fizički obračun jednako prihvatljiv način dolaženja na vlast kao i glasački listić sigurno nije kvalitetna opozicija
ZAGREB, 8. travnja - Kako je počelo, HDZ bi mogao postati omiljena stanka Ivice Račana. Naime, ni jedna druga stranka, uključivši i njegovu, nije u posljednje vrijeme povukla neki potez koji bi tako upečatljivo išao u korist SDP-u kao što mu u korist idu splitski i slavonskobrodski sukobi »pašalićevaca« i »sanaderovaca«. Štoviše,
ti su okom tv-kamera temeljito zabilježeni sukobi došli kao melem na ranu vladajuće koalicije sa SDP-om na čelu jer su pokazali da su prepucavanja unutar petorke dječja igra u odnosu na sukobe unutar najjače opozicijske stranke.Poruke koje javnosti stižu u finalnoj fazi borbe za premoć u HDZ-u pokazuju da su u pravu bili oni koji su tvrdili da su u posljednje vrijeme upadljivo umiveni, tolerantni i demokratični istupi Ivića Pašalića i Ive Sanadera bili obična »šminka«, odnosno da je vuk (možda) dlaku promi
jenio, ali ćud sigurno nije.Ako fizički obračun članova stranke može spriječiti samo živi lanac stokilaša u uniformama, što li su ti isti ljudi u stanju pripremiti neistomišljenicima s drukčijim stranačkim iskaznicama ili običnim građanima drukčijeg svjetonazora? Hipoteke tog pitanja HDZ se još dugo neće osloboditi, bez obzira na ime i buduće istupe novog predsjednika stranke.
To je dobro za SDP i njegove interese, ali nije dobro za Hrvatsku. Na hrvatskoj političkoj sceni osim SDP-a i HDZ-a nema ozbiljnog velikog igrača. Samo su te dvije stranke sposobne skupiti respektabilan broj glasova i biti okosnicom koalicijske vlasti. Ako jedna od njih dviju nije još savladala ni temeljne lekcije demokracije, onda ni birači nemaju istinski izbor, pa glasaju uglavnom
protiv jedne političke opcije a ne za konkretne prijedloge, programe i obećanja druge.Vlast u tom slučaju jednostavno nema dovoljno jaku konkurenciju koja će je natjerati na kvalitetniji rad ako ne želi izgubiti sljedeće izbore. S takvom opozicijom, kakvom se HDZ pokazao u posljednjih nekoliko dana, lako je ostati na vlasti, bez obzira koliko se malo učinilo i koliko se malo obećanja ostvarilo. Svaki gaf vlasti s takvom se opozicijom lako prikrije upiranjem prsta u alternativnu »babarogu«.
Hrvatska je dva puta vlast promijenila glasajući »protiv«, 1990. protiv Jugoslavije i komunizma, a 2000. protiv HDZ-a. S rezultatima tako izabrane vlasti danas nitko nije zadovoljan. Hrvatska je u 12 godina samostalnosti, naime, gospodarski napredovala znatno sporije od drugih tranzicijskih supatnika, a mnogi njeni građani danas žive lošije nego prije. Rat je za to samo djelomično kriv.
Mnogo više krivice snose političari koji nisu dovoljno ozbiljno i kvalitetno radili posao za koji su i te kako dobro plaćeni. Upravo zbog toga Hrvatskoj treba kvalitetna opozicija, a ne gomila nasilnika kojima je fizički obračun jednako prihvatljiv način dolaženja na vlasti kao i glasački listić.
Sanja Kapetanić