Vratio se iz Haaga legendarni "Hemingvej", kako su branitelji na Sunji zvali svog zapovjednika Slobodana Praljka. Otići će ponovo - govori u kamere na aerodromu Pleso general Praljak - u drugom smjeru. Natrag u Haag. Ako ga, naravno, ponovo pozovu. Pa čak i kao eventualnog optuženika. A kako se nema razloga bojati, otići će, bude li optužen, mrtav-hladan i uspravan. Kakav je, uostalom, bio svo vrijeme rata. I pravičan, o čemu bi se, uostalom, mogla napraviti, odlična televizijska dokumentarna emisija. Uz napomenu da je Praljak jedna od najživopisnijih osoba u Hrvatskoj a zbog svega što je do sada radio i napravio (između ostalog, završio je, prije rata, tri raznorodna fakulteta), hollywoodski intrigantan. Da ga imaju Ameri, već bi o njemu, kao i o mnogim drugim junacima Domovinskog rata, snimili film.

Nakon Ladišića, po nekakvom nepisanom pravilu uvijek bi se, idućeg tjedna, u »Fokusu« pojavila neuništiva Hloverka Novak-Srzić. Bez ikakvog se pojašnjenja, što je, uostalom, star i loš prisavski običaj, ovoga utorka to ukazanje nije dogodilo. Što je - em sam čovjek od krvi i mesa - činilo ugodu. Ali, čim je nova Ulagina akvizicija počela uopćavati, gladiti i maziti svoje goste, priznajem da je ugoda za tren nestala. Nit", se Tončica Čeljuska pokazala bankarskim ekspertom, nit" se snalazila u ophođenju s gostima, nit" je znala izazivanjem iskrica emisiju učiniti dinamičnom. Zato je razgovor o bankama, s, naravno, naglaskom na pljačku one riječke, protekao u toleratnom i dosadnom ozračju. Nismo nakon »Foruma« niti pametniji a još manje sigurni da se epizoda Dubrovnik, Rijeka ili Osijek, neće ponoviti. Od svog tog frazerskog izobilja u uhu su mi ostala tek dva detalja. Prvi je naoko lingvistički. Čeljuskini su gosti non-stop ponavljali da hrvatske banke moraju POvratiti povjerenje! Pa, Riječka banka i jest povratila povjerenje. I upravo su zbog tog Štokićevog poslovnog povraćanja štediše brže-bolje svoju lovu iz sefova ponovo premjestile u čarape. Dok se dio odgovornih ne vrati pameti, a dio - pravdi.

Briljirao je, ponovo, i potpredsjednik vlade Slavko Linić. Ovaj put izjavom »Ne daj Bog da sam znastvenik!« I usliši Bog - a kako je riječ o matamorfoziranom socijaldemokratu možda ipak tek zlatna ribica - Linićevu želju. A što ima Račanova lijeva ruka protiv znanstvenika? Razočaran je njima. Sobom, naravno, nije. A nas o sebi i ne pita. Radije pljuska. Zasad, na sreću, samo verbalno.